Cilj sustavnog pregleda

Cochraneovi istraživači pregledali su dokaze o uporabi hormona rasta kao dodatku in vitro oplodnji.

Dosadašnje spoznaje

Tijekom IVF ciklusa, ženama se treba dati gonadotropin kako bi se stimulirali jajnici za proizvodnju jajnih stanica. Teoretski, uporaba hormona rasta može poboljšati učinak gonadotropina. Usporedili smo prednosti i rizike korištenja hormona rasta kod žena podvrgnutih in vitro oplodnji. Lošije rezultate in vitro oplodnje obično imaju starije žene s niskom rezervom jajnika ili žene koje su već bile podvrgnute in vitro oplodnji s manje od pet prikupljenih jajnih stanica unatoč maksimalnoj dozi lijeka za stimulaciju. Mlađe žene s dobrom rezervom i reakcijom jajnika (> pet prikupljenih jajnih stanica) nakon stimulacije jajnika smatraju se normalnim odgovorm na terapiju.

Značajke istraživanja

Pronađeno je 16 randomiziranih kliničkih ispitivanja s ukupno 1,352 žene. Ova vrsta istraživanja nasumično dijeli ljude u dvije skupine. U ovom slučaju jedna skupina je primila IVF i hormon rasta, dok je druga skupina primila samo IVF. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 11. studenoga 2020. godine.

Ključni rezultati

Kod osoba s normalnim odgovorom na terapiju uz primjenu hormona rasta, učinak na stopu živorođenosti je neizvjestan; ako se pretpostavi da je šansa za živorođeno dijete bez hormona rasta 15%, s hormonom rasta šansa bi bila između 6% i 43%. Nije bilo dovoljno dokaza da se donese zaključak u vezi s kliničkim stopama trudnoće, brojem žena s barem jednom izvađenom jajnom stanicom, postignutim prijenosom embrija i brojem dobivenih jajnih stanica kod osoba s normalnim odgovorom na terapiju. Dokazi ne daju dovoljno informacija o učinku hormona rasta na prosječne jedinice gonadotropina koje se koriste kod osoba s normalnim odgovorom na terapiju.

Na temelju osam istraživanja, dokazi ne daju dovoljno informacija o učinku hormona rasta na stopu živorođenosti kod onih koji su slabo reagirali na terapiju. Ako je šansa za živorođeno dijete bez hormona rasta 11%, s hormonom rasta šansa bi bila između 13% i 25%. Na temelju 11 ispitivanja niske razine pouzdanosti, hormon rasta dovodi do blagog povećanja stope trudnoće kod pacijentica s lošim odgovorom na terapiju. Ako se pretpostavi da je stopa trudnoće bez hormona rasta 15%, uz korištenje hormona rasta stopa trudnoće bila bi između 19% i 31%. Na temelju dva ispitivanja niske razine pouzdanosti, hormon rasta dovodi do malo ili nimalo razlike u broju žena kod kojih je prikupljen barem jedan oocit. Ako je šansa za dobivanje najmanje jednog jajašca kod pacijentica s lošijim odgovorom na terapiju bila 81%, s hormonom rasta ta je šansa između 87% i 99%. Na temelju 12 ispitivanja niske razine pouzdanosti, postoji blagi porast srednjeg broja oocita dobivenih upotrebom hormona rasta za pacijentice s lošim odgovorom na terapiju. Dokazi su vrlo nesigurni oko učinka hormona rasta na postignute transfere embrija, prema podacima iz četiri istraživanja. Ako se pretpostavi da je šansa za postizanje prijenosa embrija 77%, s upotrebom hormona rasta ona će biti između 78% i 94%. Na temelju osam istraživanja niske razine pouzdanosti, nema dovoljno informacija o tome smanjuje li se količina korištenog gonadotropina u pacijentica sa lošim odgovorom na terapiju.

Visoka heterogenost u analizama za prosječan broj oocita i prosječne jedinice hormona rasta sugerira prilično različite učinke na temelju razlika protokola ispitivanja (populacije, doza hormona rasta i rasporeda), stoga ove rezultate treba tumačiti s oprezom.

I dalje postoji nesigurnost oko nuspojava hormona rasta u pacijentica s normalnim ili lošim odgovorom na terapiju, s obzirom na to da 6 od 16 uključenih istraživanja nije opisalo ovaj ishod.

Kvaliteta dokaza

Dokazi su bili niske do vrlo niske razine pouzdanosti, a glavna ograničenja su bila loša izvješćivanja o metodama istraživanja, neprecizni podaci i razlike među ispitivanjima.