Sepsa je upalni odgovor tijela na teške infekcije koje mogu biti uzrokovane raznim mikroorganizmima, uključujući bakterije, viruse i gljive. Znakovi sepse uključuju vrućicu, pothlađenost, ubrzano disanje i puls, a laboratorijski nalazi pokazuju snižen ili povišen broj bijelih krvnih stanica. Smrtnost uslijed sepse i septičnog šoka ostaje visoka unatoč korištenju antibiotika, a pogotovo ako su pogođene funkcije vitalnih organa kao što su pluća, srce i bubrezi. Provedeno je više studija o upotrebi nekog drugog sredstva, osim antibiotika, u svrhu pomaganja tijelu u borbi s posljedicama sepse. Intravenski imunoglobulinski pripravci sadrže protutitijela koja pomažu tijelu da neutralizira bakterijske toksine. Postoje dva tipa pripravaka. To su poliklonski imunoglobulini, koji sadrže više protutitijela usmjerenih na endotoksin i upalne posrednike, i monoklonski imunoglobulini, koji su usmjereni na jedan specifični upalni posrednik ili antigen. Intravenski imunoglobulini se proizvode iz krvi, a posebno pripremljen serum dobiva se od krvi ljudi koji su dobrovoljni davatelji krvi.

Za ovaj obnovljeni Cochrane sustavni pregled pretražena je medicinska literatura objavljena do siječnja 2012. Uključena su 43 randomizirana kontrolna istraživanja; 25 studija o poliklonskim intravenskim imunoglobulinima (IVIG), pri čemu 17 na odraslima (1958 ispitanika) i 8 na novorođenčadi (3831 ispitanika), uključujući veliku studiju o poliklonskim IVIB na novorođenčadi sa sepsom koja je objavljena 2011. godine. Ostalih 18 studija (ukupno 13.413 ispitanika) istražilo je monoklonska protutijela. I standardni i poliklonski imunoglobulini obogaćeni imunoglobulinom M (IgM) smanjli su broj smrti u odraslih, ali ne u djece. Ipak, ako se uzmu u obzir samo visokokvalitetno provedena istraživanja, nije pokazano smanjenje smrtnosti u odraslih korištenjem poliklonskih imunoglobulina. Kod novorođenčadi sa sepsom postoje jasni dokazi da standardni poliklonski IVIG ne smanjuju smrtnost. U istraživanju monoklonskih imunoglobulina, anti-endotoksin protutijela nisu pokazala nikakvu korist, dok su anti-citokini pokazali malo smanjenje smrtnosti u odraslih sa sepsom.

Istraživanja korisnosti poliklonskih imunoglobulina kod odraslih bila su malena u usporedbi s istraživanjima monoklonskih pripravaka. Smanjenje smrtnosti povezano s korištenjem poliklonskih bogaćenih preparata kao dodatne terapije za sepsu treba biti potvrđeno novim istraživanjima koja će uključiti velik broj ispitanika i u koijma će se koristiti visokokvalitetne metode.