U zemljama u razvoju i siromašnim zemljama sve veći broj mladih ljudi puši cigarete. Programi za sprječavanje pušenja mladih u školama se provode zadnjih 40 godina. U ovom Cochrane sustavnom pregledu je ispitano jesu li ti programi djelotvorni.

Pronađeno je 49 randomiziranih kontroliranih pokusa u kojima je sudjelovalo više od 140.000 školske djece, u kojma su ispitanici postupci koji se provode u školi i kojima je cilj spriječiti da djeca koja nikad nisu pušila postanu pušači. U razdoblju duljem od jedne godine uočen je značajan učinak tih intervencija na sprječavanje mladih osoba da počnu pušiti. Programi koji su koristili pristup socijalnih kompetencija i oni koji su kombinirali socijalne kompetencije s društvenim utjecajem bili su djelotvorniji nego drugi programi. Međutim, nakon jedne godine ili u kraćem razdbolju nije bilo učinka, osim za programe koji su učili mlade osobe da budu društveno kompetentni i da se odupru utjecajima društva.

Manja skupina istraživanja je ispitala status pušenja svih osoba u razredu, bez obzira na to jesu li pušili na početku istraživanja. U tim je studijama nakon godinu dana praćenja ili u kraćem razdoblju uočen malen, ali značajan učinak u korist kontrolne intervencije. Taj je učinak zabilježen i nakon godinu dana; za osobe koje su ispitanike pratile dulje od jedne godine osobe u intervencijskim skupinama pušile su više nego one u kontrolnim skupinama.

Kad su zasebno ispitana visoko-kvalitetna istraživanja u kojima je bio malen rizik od pristranosti za greške u razvrstavanju ispitanika ili gubitku ispitanika, zaključci su ostali jednaki. Programi koje vode odrasli mogli bi biti djelotvorniji nego oni koje vode mlade osobe. Nema dokaza da veći broj edukacija čini intervencije djelotvornijima.