Dosadašnje spoznaje

Steroidi (glukokortikoidi) se učestalo koriste u liječenju upala. Ozbiljne nuspojave takve terapije su gubitak koštane mase (osteoporoza) te prijelomi kralježaka (spinalne frakture). Bisfosfonati se koriste u prvoj liniji liječenja osteoporoze, a u upotrebi su od 1990-tih godina.

Metode

Sustavno su pregledana ispitivanja objavljena zaključno s travnjem 2016. godine. Pronađeno je 27 odgovarajućih studija s ukupno 3075 odraslih ispitanika s upalnim bolestima koje su zahtijevale odgovarajuću terapiju barem jednom godišnje. Ispitanici su nasumično podijeljeni u dvije skupine. Prva skupina primala je bisfosfonate (same ili u kombinaciji s kalcijem ili vitaminom D, ili oboje), a druga nije primala terapiju (primali su kalcij ili vitamin D ili placebo). Cilj ovog istraživanja bilo je odrediti koristi i štetu uzrokovanu bisfosfonatima kod odraslih ispitanika na dugotrajnoj terapiji steroidima.

Ključni rezultati

Nove spinalne frakture (12 do 24 mjeseca)

U ovu analizu uključeno je 12 studija s ukupno 1343 ispitanika. Otkriveno je da je 77 od 1000 ispitanika koji nisu primali terapiju doživjelo nove spinalne frakture u usporedbi s 44 od 1000 (27 do 79) ispitanika na terapiji bisfosfonatima, što označava apsolutni benefit od 2% manje ljudi (5% manje u odnosu na 1% više) s novim spinalnim frakturama na terapiji bisfosfonatima.

Otprilike 31 ispitanik (20 do 145) bi trebao uzimati bisfosfonate da se preveniraju nove spinalne frakture kod jedne osobe u prosjeku.

Nove ne-spinalne frakture (12 do 24 mjeseca)

U ovu analizu uključeno je 9 studija s ukupno 1245 ispitanika. Otkriveno je da je 55 od 1000 ljudi koji nisu primali terapiju doživjelo nove ne-spinalne frakture u usporedbi s 42 od 1000 (25 do 69) osoba na terapiji bisfosfonatima, što označava apsolutni benefit od 1% manje ljudi (4% manje u odnosu na 1% više) s novim ne-spinalnim frakturama tijekom terapije bisfosfonatima.

Lumbalna gustoća minerala u kostima (engl. bone mineral density, BMD) nakon 12 mjeseci

U ovu analizu uključene su 23 studije s ukupno 2042 ispitanika. Otkriveno je da je BMD lumbalne kralježnice 3,50% (2,90 do 4,10% veći) kod osoba koje su uzimale bisfosfonate u usporedbi s onima koji nisu.

Otprilike troje ispitanika (2 do 3) bi trebala uzimati bisfosfonate tijekom 12 mjeseci da bi se kod jedne osobe u prosjeku vidjela minimalna značajna razlika u BMD-u lumbalne kralježnice.

BMD vrata bedrene kosti (proksimalni dio natkoljenične kosti) nakon 12 mjeseci

U analizu je uključeno 18 studija s ukupno 1665 ispitanika. Otkriveno je da je BMD vrata bedrene kosti bio 2,06% viši (1,45% do 2,68% viši) kod ispitanika koji su bili na terapiji bisfosfonatima u usporedbi s ispitanicima koji nisu primali terapiju.

U prosjeku petero ljudi (4 do 7) bi trebalo uzimati bisfosfonate 12 mjeseci da bi se kod jedne osobe vidjela minimalna značajna razlika u BMD-u vrata bedrene kosti.

Ozbiljni nuspojave (potreba za hospitallizacijom, ugrožavanje života ili fatalni)

U analizu je uključeno 15 studija s ukupno 1703 ispitanika. Otkriveno je da je 162 od 1000 ispitanika koji nisu primali terapiju doživjelo ozbiljne štetne nuspojave u usporedbi s 147 od 1000 ispitanika (120 do 181) koji su uzimali bisfosfonate: povećanje apsolutne štetnosti za 0% (2% više u odnosu na 2% manje) kod terapije bisfosfonatima.

Prestanak terapije zbog štetnih nuspojava.

U analizu je uključeno 15 studija s ukupno 1790 ispitanika. Otkriveno je da je 73 od 1000 ispitanika koji nisu primali terapiju prekinulo sudjelovanje u ispitivanju u odnosu na 77 od 1000 (56 do 107) ispitanika na terapiji bisfosfonatima - apsolutno povećanje štetnosti za 1% (1% manje u odnosu na 3% više) izraženo kao prekid terapije bisfosfonatima zbog nuspojava.

Zaključci autora

Uzimajući u obzir dokaze srednje do visoke kvalitete, zaključuje se da su bisfosfonati učinkoviti u prevenciji novih spinalnih fraktura te prevenciji i terapiji gubitka koštane mase lumbalne kralježnice i vrata bedrene kosti zbog terapije steroidima. Otkriveno je da u prevenciji ne-spinalnih fraktura nije bilo razlike između terapije sa i bez bisfosfonata, međutim, dobiveni dokazi bili su niske kvalitete zato što su metode procjene ne- spinalnih fraktura bile unaprijed podređene predrasudama.

Zaključeno je da nema značajne razlike u pojavi ozbiljnih nuspojava ili prekidu terapije zbog nuspojava između skupina ispitanika na terapiji bisfosfonatima i onima bez terapije. Dokazi za dobivene tvrdnje bili su niske kvalitete, stoga treba oprezno donositi zaključke o štetnosti bisfosfonata u ovom slučaju.

Zaključno, ovaj Cochraneov sustavni pregled literature podupire korištenje bisfosfonata za smanjenje rizika spinalnih prijeloma te za sprječavanje i liječenje gubitka koštane mase izazvanog steroidima.