Oralni antikoagulansi smanjuju učestalnost moždanog udara i smrti kod ljudi koji boluju od atrijske fibrilacije. Fibrilacija atrija je nepravilan srčani ritam koji dovodi do nastanka krvnih ugrušaka u srčanim pretklijetkama. Ti se ugrušci mogu osloboditi i slobodno putovati cirkulacijom do mozga te uzrokovati moždani udar. Antikoagulansi, kao što je varfarin, smanjuju sposobnost zgrušavanja krvi. Razina smanjenja sposobnosti zgrušavanja krvi za vrijeme terapije varfarinom mjeri se testom koji se naziva internacionalni normalizirani omjer (INR). Doze varfarina koje održavaju INR između 2.0 i 2.6 smanjuju vjerojatnost smrti i moždanog udara u pacijenata s atrijskom fibrilacijom. Oralni antikoagulansi mogu također uzrokovati krvarenje u mozgu i drugdje. Ipak, uz pažljivu kontrolu doziranja (što zahtjeva redovitu provjeru INR-a jednom mjesečno), rizik od ozbiljnog krvarenja je nizak. Odluka o upotrebi oralne antikoagulantne terapije u pacijenata s atrijskom fibrilacijom ovisi o nizu čimbenika – prije svega o individualnom riziku pojedinog pacijenta, koji se jako razlikuje od osobe do osobe. Kod većine pacijenata s atrijskom fibrilacijom trebalo bi razmotriti mogućnost terapije oralnim antikoagulansima s obzirom na njihov rizik od nastanka moždanog udara, podnošenje antikoagulantne terapije bez krvarenja i mogućnost prikladne provjere zgrušavanja krvi.