Zašto je ovaj sustavni pregled važan?

Poslijeporođajna depresija je čest poremećaj koji može imati kratkotrajne i dugotrajne štetne posljedice za majku, za novorođenče i za cijelu obitelj. Antidepresivi se često koriste kao prva opcija u liječenju odraslih osoba koje imaju umjerenu ili tešku depresiju, ali postoji malo dokaza koji bi pokazali da su antidepresivi učinkoviti u liječenju i da su sigurna terapija za depresiju u poslijeporođajnom razdoblju.Ovaj Cochrane sustavni pregled literature je proveden kako bi se ocijenila učinkovitost različitih antidepresiva i kako bi se usporedila s učinkovitosti drugih terapija (npr. psihosocijalne intervencije poput npr. podrške vršnjaka, psihologijske intervencije poput npr. kongnitivno-bihevioralne terapije, placeba ili uobičajene terapije).

Koga bi mogao zanimati ovaj sustavni pregled?

Roditelje, zdravstvene radnike u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koji rade sa ženama u reproduktivnoj dobi, liječnike opće prakse, zdravstvene radnike u službama koje se bave mentalnim zdravljem odraslih, a koje radi sa ženama reproduktivne dobi i zdravstvene radnike u službama za mentalno zdravlje žena prije i poslije porođaja (u perinatalno doba).

Pitanja na koja ovaj pregled pokušava odgovoriti

Ovaj sustavni pregled je obnovljena verzija prethodnog Cochrane članka iz 2001, koji nije pronašao dovoljno dokaza za donošenje ispravnih zaključaka o terapiji poslijeporođajne depresije antidepresivima. Stoga je cilj ove obnovljene verzije sustavnog pregleda bio odgovoriti na sljedeće pitanje:

koji su učinci antidepresiva u odnosu na bilo koji drugi oblik liječenja, placebo ili uobičajenu skrb za poslijeporođajnu depresiju?

Koje studije su uključene u pregled?

Pretraženi su registri kliničkih istraživanja, baze Cochrane uredničke skupine za depresiju, anksioznost i neuroze, baze Cochrane uredničke skupine za trudnoću i porođaj kako bi pronašli sve visokokvalitetne studije koje uspoređuju liječenje antidepresivima sa bilo kojim drugim oblikom liječenja, uzevši u obzir sve studije koje su objavljene od zadnjeg datuma pretraživanja pa sve do srpnja 2014. Kontaktirane su i farmaceutske tvrtke i stručnjaci iz tog područja.

Studije koje su uzete u obzir morale su biti randomizirana kontrolirana istraživanja (kliničke studije u kojima su ispitanici nasumično dodijeljeni u jednu od dvije ili više terapijskih skupina) i morale su uključiti žene s poslijeporođajnom depresijom (kod kojih se depresija pojavila unutar šest mjeseci poslije porođaja) i uzete su u obzir samo one žene koje na početku ispitivanja nisu uzimale nijedan antidepresiv.

U sustavni pregled je uključeno šest studija s ukupno 596 žena. Iako su mnoge od studija dobro izvedene i opisane, neka njihova obilježja ukazuju da postoji znatan rizik od pristranosti. Primjerice, zbog velikog gubitka ispitanika (u jednoj studiji preko 50% sudionika je odustalo prije mjerenja glavnih rezultata) može doći do pristranosti.

Dokazi proizašli iz pregleda

Dokazi iz ovog sustavnog pregleda procijenjeni su vrlo niskom kvalitetom zbog malog broja studija, rizika od pristranosti u uključenim studijama (konkretno, zbog visokog udjela ispitanica koje su odustale od sudjelovanja) i činjenice da mnoge studije nisu uključivale žene s kroničnom depresijom (odnosno depresijom koja dugo traje) i/ili teškom depresijom. Statistički je bilo moguće kombinirati podatke iz tri studije koje uspoređuju djelovanje SSRI antidepresiva s djelovanjem placeba (SSRI lijekovi su vrsta antidepresiva koji se nazivaju selektivnim inhibitorima preuzimanja serotonina, a koji se često koriste za liječenje depresije). Rezultati su pokazali da su žene s poslijeporođajnom dperesijom koje su primale SSRI antidepresive imale veću vjerojatnost da se oporave od onih kojima je dan placebo. Autori nisu mogli kombinirati podatke iz studija koje uspoređuju antidepresive s drugim terapijama ili s uobičajenom skrbi zbog vrlo malog broja studija koje su uspjeli pronaći za te usporedbe. Temeljem dostupnih studija nema dovoljno dokaza za donošenje zaključka jesu li i za koga su terapije antidepresivima ili psihosocijalni/psihološki tretmani učinkovitiji i jesu li neki antidepresivi učinkovitiji i/ili se njihovo djelovanje bolje podnosi. Zaključci su ograničeni i zbog nedostatka podataka o dugotrajnim rezultatima takve terapije, manjku informacija koje se tiču sigurnosti dojenja kao i posljedicama terapije na zdravlje djeteta.

Što bi trebalo napraviti dalje?

Potrebno je provesti veće studije, a za donošenje odluka o liječenju žena s poslijeporođajnom depresijom će trebati koristiti dokaze iz drugih izvora kao što su istraživanja provedena na općoj odrasloj populaciji i rezultate opservacijskih studija o sigurnosti korištenja antidepresiva u poslijeporođajnom razdoblju. Autori sustavnog pregleda preporučuju da bi buduće studije iz ovog područja trebale uključiti žene s teškom poslijeporođajnom depresijom te uključiti u istraživanje i dugotrajno praćenje psihijatrijskih simptoma i kvalitete života u majki koje su primile terapiju za poslijeporođajnu depresiju. Uz sve navedeno, potrebno je više dokaza koji bi pokazali koje su posljedice za novorođenčad, a osobito dokazi vezani uz sigurnost dojenja te utvrđivanje učinka terapije za poslijeporođajnu depresiju na odnos majke i novorođenčeta.