Dosadašnje spoznaje

Mozak je smješten u krutom oklopu (lubanji), koji se ne može širiti, tako da se ne može dogoditi normalno oticanje tkiva nakon ozljede. Tlak unutar lubanje povećava se kad dođe do oticanje mozga. Povećan tlak u lubanji otežava srčano pumpanje krvi bogate kisikom u mozak, a ona je potrebna za njegov oporavak. Ako liječnici ne mogu suzbiti oticanje mozga, manjak krvne opskrbe u otećenom mozgu može uzrokovati daljnja moždana oštećenja. Pokušaji da se izbjegnu takva oštećenja mogu uključivati redovito praćenje tlaka unutar lubanje (intrakranijalnog tlaka). Postoje različiti načini praćenja toga tlaka. Jedna od metoda koja se često koristi je umetanje male sonde u lubanju ali, kad god se nešto umeće u lubanju, postoji opasnost od krvarenja ili infekcije.

Datum pretraživanja literature

Dokazi prikupljeni u ovom pregledu obuhvaćaju studije objavljene do svibnja 2015.godine.

Obilježja studija

Pronađen je samo jedan randomizirani kontrolirani pokus na ovu temu, koji je uključio 324 sudionika. Svi su bili pretrpjeli ozbiljnu traumatsku ozljedu mozga i liječeni na jedinicama intenzivne njege u Južnoj Americi. Ljudima u jednoj skupini u lubanju je bio umetnut uređaj za praćenje tlaka. Osobe u kontrolnoj skupini nisu imale takav uređaj. Svim je sudionicima redovito praćen tlak u lubanji opažanjem liječnika i medicinskih sestara te putem rendgena.

Ključni rezultati

U istraživanju nisu pronađene nikakve (statistički značajne) razlike među dvjema skupinama nakon šest mjeseci u preživljenju, ozbiljnim poteškoćama ili smrtnosti. Nije bilo važnih poteškoća povezanih s praćenjem intrakranijalnoga tlaka.

Buduća istraživanja

Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se ispitalo na koji način rutinsko praćenje intrakranijalnoga tlaka može pomoći u kliničkoj skrbi za pacijenta.