Akne su najčešća bolest kože u adolescenciji, te u većini slučajeva nestaju spontano. Međutim, kod nekih ljudi nastavljaju se i u odrasloj dobi. Postoji mnogo različitih mogućnosti liječenja, ali je malo pouzdanih podataka da bi se moglo informirati liječnike i pojedince o tome što odabrati.

Minociklin je bio najviše propisivan antibiotik koji se koristio za liječenje akni, jer se smatrao boljim od drugih opcija, unatoč tome što izvorna verzija ovog pregleda nije našla pouzdanih dokaza da je bio bolji od ostalih načina liječenja. Tijekom posljednjih nekoliko godina manje je korišten, zbog ozbiljne zabrinutosti oko njegove sigurnosti, uključujući i pigmentacije kože, što je u nekim slučajevima trajno. Također je skuplji od ostalih načina liječenja.

Od prve verzije ovog pregleda, cijena minociklina je pala. U Velikoj Britaniji, dnevni trošak za generički minociklin sada iznosi trećinu troška za tetraciklin. Ovo ažuriranje je napravljeno kako bi se utvrdilo postoji li neki novi dokaz koji bi mogao promijeniti zaključke izvornog pregleda ili dati informacije o rizicima povezanim s terapijom minociklinom. Pronađeno je 12 novih randomiziranih kontroliranih ispitivanja, što čini ukupno 39 randomiziranih kontroliranih ispitivanja (sa 6013 sudionika).

Ukratko, nema dokaza za potporu primjene minociklina kao prve linije u liječenju akni. Sva su ispitivanja pokazala da se, u prosjeku, ljudima liječenim minociklinom poboljšalo stanje akni. Međutim, nijedna studija nije uvjerljivo pokazala značajnu kliničku razliku između minociklina ili druge često primjenjivane terapije. Analiza je pokazala da minociklin može djelovati brže nego oksitetraciklin ili tetraciklin, ali nema ukupne razlike na kraju liječenja. Nema dokaza da je učinkovitiji kod akni koje su otporne na druge terapije, ili da mu učinci traju dulje. Iako se često tvrdi da je skuplji pripravak sa sporim otpuštanjem djelatne tvari koji se koristi jednom dnevno privlačnija opcija za adolescente s aknama, dokazi u ovom pregledu ne pokazuju da je bolji ili sigurniji u usporedbi s drugim antibioticima koji se uzimaju na usta a koji se moraju uzimati češće.

Unatoč temeljitoj potrazi za dokazima, još uvijek nije poznato koji su od tetraciklina sveukupno najsigurniji budući da su svi oni povezani s nuspojavama. Jedini zaključak koji bismo mogli donijeti jest da ljudi liječeni minociklinom zbog akni imaju znatno veći rizik za razvoj autoimunog sindroma (nalik lupusu) nego oni koji su dobili tetraciklin ili koji nisu liječeni.