Mijasteniju gravis karakterizira fluktuirajuća slabost mišića i mišići koji se lako umaraju. Akutno povećanje simptoma može biti opasno po život zbog otežanog gutanja ili zatajenja dišnog sustava. Mijastenija gravis je autoimuna bolest u kojoj tijelo s vlastitim antitijelima blokira prijenos živčanih impulsa u mišiće i oštećuje živčano-mišićnu spojnicu (mjesto gdje se živac i mišić povezuju). Uz optimalno liječenje, što uključuje timektomiju, kortikosteroide, imunosupresivne lijekove i plazmaferezu, većina osoba s mijastenijom gravis dođe do remisije ili poboljšanja, međutim to liječenje može uzrokovati i mnoge štetne događaje. Intravenski imunoglobulini (IVIG) (antitijela pročišćena iz ljudske krvi) su učinkoviti u drugim autoimunim bolestima. Cilj ovog pregleda bio je ispitati učinkovitost IVIG terapije za liječenje akutnih pogoršanja (egzacerbacija) ili kronično dugotrajne, perzistentne mijastenije. Pronađeno je sedam nasumično kontroliranih istraživanja (RTCs) koja su ispitivala kratkoročne prednosti liječenja. Osim tamo gdje su ograničenja studije spomenuta, rizik od pristranosti bio je općenito nizak. Nuspojave zbog IVIG terapije uočene su u svim ispitivanjima. One su bile umjerene (vrućica, mučnina, glavobolja), samoograničavajuće i subjektivno manje teške od onih koje uzrokuje plazmafereza (iako ih nije moguće statistički usporediti).

Pet istraživanja je ocjenjivalo učinkovitost IVIG terapije za liječenje egzacerbacija ili pogoršanja (prethodno je obično bilo teže od kasnijeg). Jedno istraživanje koje je uspoređivalo IVIG terapiju s placebom i uključivalo 51 sudionika, pokazalo je neke dokaze o učinkovitosti IVIG za liječenje mijastenije gravis s pogoršanjem slabost. Dvije studije, od kojih je u prvoj bilo uključeno 87, a u drugoj 84 sudionika, pokazale su da nema značajne razlike između IVIG i plazmafereze. U prvom od tih ispitivanja postojao je veliki rizik od pristranosti, jer dodijeljene terapije nisu bili skrivene. Ispitivanje koje je uključivalo 33 sudionika pokazalo je da nema razlike u učinkovitosti između IVIG i kortikosteroida (metilprednizolona), ali nije uključivala dovoljno sudionika kako bi se otkrio učinak, tako da ne postoji dovoljno dokaza za favoriziranje IVIG terapije u odnosu na kortikosteroide kod umjerenih egzacerbacija. Ispitivanje koje je uključivalo 168 sudionika, pokazalo je da nema dokaza o superiornosti IVIG 2g / kg u odnosu na IVIG 1g / kg na promjenu mijasteničnog mišićnog skora (MMS) nakon 15 dana (MD 3,84; 95% CI -0,98 do 8,66) ,

Dva su istraživanja ispitala učinkovitost IVIG terapije za liječenje umjerene do teške mijastenije gravis. Jedno ispitivanje, s 12 sudionika, uspoređivalo je IVIG i plazmaferezu. Drugo, s 15 uključenih sudionika, uspoređivalo je IVIG i placebo. Oba ispitivanja nemaju snagu, a prvo ima i rizik od pristranosti, tako da se ne može izvući zaključak iz tih ispitivanja. Iz ovih ispitivanja kao ni iz ostalih, nema dokaza koji bi potvrdili da IVIG poboljšava funkciju ili smanjuje potrebu za steroidima.