Unatoč raznim medicinskim i kirurškim terapijama koje se koriste u liječenju Parkinsonove bolesti (PB) kod pacijenata se postupno razvijaju značajni fizički problemi. Fizioterapeuti pokušavaju omogućiti oboljelima od PB da održe maksimalnu razinu pokretljivosti, aktivnosti i neovisnosti promatrajući njihovo stanje i provodeći odgovarajuće ciljane terapije. Koristi se široki raspon pristupa rehabilitaciji pokreta, a svima je cilj poboljšati kvalitetu življenja pri čemu se pokušava postići maksimum fizičke sposobnosti i umanjiti sekundarne probleme koji se pojavljuju kod PB kroz čitavi tijek bolesti. Dokazi pokazuju da fizikalna terapija ima kratkoročne pozitivne učinke na PB, međutim nije jasno koji pristup u fizikalnoj terapiji ima najbolji učinak na simptome PB.

U ovaj Cochrane sustavni pregled su uključene samo randomizirane kontrolirane studije. U tim je studijama jedna skupina ispitanika primala fizioterapeutsku intervenciju te je uspoređena s drugom grupom ispitanika koja nije primala fizioterapiju. Ispitanici su raspoređivani u grupe nasumce tako da bi test bio objektivan.

Uključeno je ukupno 43 studije sa 1673 ispitanika (prosječno je u pojedinačnom pokusu sudjelovalo samo 39 ispitanika). Ti su pokusi ispitivali različite fizioterapeutske intervencije, tako da su pokusi grupirani prema tipu korištene intervencije (tj. opća fizioterapija, vježbe, trening na traci za hodanje, ples, borilačke vještine). Međutim, usprkos takvom grupiranju, fizioterapijske intervencije su se toliko razlikovale da se rezultati pojedinačnih studija nisu mogli zajedno analizirati.

Ovaj Cochrane sustavni pregled našao je dokaze o kratkoročnoj djelotvornosti fizioterapije kod PB. Međutim, zbog malog broja ispitanika i velikog broja istraženih fizikalnih terapija te različitih načina procjene poboljšanja te rezultate treba tumačiti s oprezom i zaključak je da trenutno nema dokaza za podržati upotrebu neke osobite vrste fizikalne terapije u odnosu na neku drugu za liječenje PB.