Dosadašnje spoznaje
Opstruktivna apneja u snu (OSA) uzrokovana je kolapsom gornjih dišnih puteva. Glavni pristup u terapiji je kontinuirani pozitivni tlak na dišne kanale (CPAP) koji se dostavlja kroz masku tijekom sna, čiji je cilj održavanje dišnih puteva otvorenima. U osoba s blagom OSA i onih koje ne mogu podnijeti CPAP predložena je terapija lijekovima

Pitanje koje postavlja Cochrane sustavni pregled
Autori su analizirali dokaze iz randomiziranih kontroliranih studija koje su uspoređivale lijekove i placebo za apneju u snu.

Metode
Pretražena je literatura i procijenjene su sve placebo kontrolirane studije o terapiji OSA u odraslih. Većina studija imala je metodološke pogreške ili su bile samo na jednu ili dvije noći, što nije dovoljno dugo kako bi se procijenilo je li terapija učinkovita ili prihvatljiva za osobe koje ju uzimaju.

Rezultati
Od 25 ispitanih lijekova, 10 je imalo neki utjecaj na težinu OSA (mjereno apneja hipopneja indeksom - AHI) i četiri su utjecale na simptome pospanosti, iako su u većine ljudi te promjene bile skromne.

Eszapiklon, acetazolamid, naltrekson, fizostigmin i lubrikant za nos (fosfokolinamin) bili su ispitivani samu jednu ili dvije noći te su zbog toga njihovi dugoročni učinci nepoznati. Lokalni kortikosteroid koji se daje u nos pacijenti su dobro podnosili i smanjio je težinu apneje i poboljšao subjektivnu budnost tijekom dana u specifičnoj populaciji osoba s OSA i rinitisom. Acetazolamid je reducirao broj respiratornihdogađaja po satu sna ali nije smanjio pospanost tokom dana i pacijenti su ga dugoročno loše podnosili. Paroksetin je imao mali učinak na ozbiljnost OSA i iako su ga pacijenti podnosili, nije bilo korisnog učinka na simptome tokom dana. Nasuprot tome, sudionici su opisali da im protriptilin ublažuje simptome, ali nije bilo poboljšanja OSA pa se čini da postoji drugi mehanizam poboljšanja njihovog osjećaja ukupnog dobrog osjećanja. Antidepresiv mirtazapin smanjio je ozbiljnost apneje u starijim studijama, ali dvije novije i veće studije nisu uspjele pokazati taj učinak, štoviše sudionici su iskusili nuspojave pospanosti i povećanja tjelesne težine. Donepezil, lijek koji se koristi za liječenje Alzheimerove bolesti, poboljšao je zasićenje kisikom i smanjio ozbiljnost OSA kod pacijenata sa i bez demencije. Kod osoba bez demencije pokazao je i smanjenje pospanosti, ali studija je bila mala i niti AHI ni ESS nisu bili normalizirani. Potrebne su nove studije kako bi se potvrdili ti rezultati. Eszapiklon je smanjio ozbiljnost OSA u odabranim pacijentima, ali potrebne su buduće studije kako bi se potvrdili rezultati.

Zaključak
Neki lijekovi mogu pomoći, ali potrebno je uzeti u obzir mogu li ih pacijenti podnositi u dugoročnim studijama.