Dosadašnje spoznaje

Prijelomi kuka su uobičajeni u starijih ljudi, za koje je karakteristično da imaju medicinske probleme kojih ih dovode do rizika razvoja drugih komplikacija tijekom liječenja prijeloma. Liječenje obično uključuje operaciju kako bi se učvrstila prelomljena kost i davanje prevelike ili premale količine tekućine bolesniku tijekom tog perioda, što može povećati rizik od razvoja dodatnih komplikacija. Zdravstveno osoblje koristi mnoge pristupe u određivanju koliko tekućine bolesnik treba primiti u takvoj situaciji, ali nije jasno da li su te metode bolje od drugih. U svrhu ovog Cochrane sustavnog pregleda, pretraživana su ispitivanja o učincima različitih metoda pronalaska maksimalno učinkovitih razina tekućine u odraslih muškaraca i žena koji su podvrgnuti operaciji bilo kojeg tipa prijeloma kuka.

Obilježja studija

Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do rujna 2015. Pronađeno je pet ispitivanja sa 403 sudionika, od kojih je svako ispitivanje uspoređivalo dvije ili tri metode određivanja terapije nadomjestka tekućine. Te metode uključuju "uobičajenu skrb" (gdje osoblje koristi promjene u osnovnim pokazateljima kao što je srčani ritam, kako bi se odlučilo koliko tekućine primijeniti), "protokoli za standardne mjere" (gdje osoblje koristi promjene u osnovnim pokazateljima da bi se davala tekućina prema formalnom skupu pravila) i "napredni hemodinamski nadzor" (gdje osoblje koristi invazivnu opremu, kao što su specijalizirani uređaji za nadzor krvnog tlaka koji se postavljaju u arterije, kako bi se odredilo koliko tekućine treba primijeniti).

Ključni rezultati

Ova ispitivanja nisu pronašla dokaze koji bi ukazali da uporaba jedne metode u odnosu na neku drugu umanjuje štetnost, uključujući smrt, odnosno da smanjuje broj komplikacija. Kada su se rezultati ispitivanja objedinili, nije pronađen dokaz, koji bi ukazao da bilo koja metoda smanjuje dužinu trajanja hospitalizacije ili vrijeme koje je sudionicima bilo potrebno da ih se procijeni sposobnim za otpust. Rezultati također pokazuju da nema razlikeizmeđu različitih pristupa u broju sudionika sposobnih za povratak u normalan smještaj nakon otpusta.

Kvaliteta dokaza

Pronađeno je tek nekoliko relevantnih ispitivanja s malim brojem sudionika. Vremenska razlika između najranijeg ispitivanja, objavljenog 1985, i zadnjeg ispitivanja, objavljenog 2014, sugerira da se standardna praksa za liječenje prijeloma kuka može razlikovati unutar ispitivanja. Procijenjeno je da jedno ispitivanje ima visok rizik pristranosti, te je korišten GRADE pristup pomoću kojeg je kvaliteta dokaza ocijenjena kao niska ili vrlo niska. Rezultati ovog sustavnog pregleda su primjenjivi samo u zemljama kod kojih su i provedena relevantna ispitivanja, s obzirom da se "uobičajena skrb" može razlikovati od zemlje do zemlje.

Zaključak

Trenutno nema dovoljno dokaza koji bi pokazali koja je najbolja metoda za određivanje maksimalno učinkovitih razina tekućine u ljudi koji su podvrgnuti operaciji nakon prijeloma kuka.