Dosadašnje spoznaje

Konvulzije (napadaji) u djece s vrućicom događaju se često i pogađaju približno jedno od trideset djece mlađe od šest godina. U prosjeku, jedno od troje djece koje je imalo febrilne konvulzije doživjet će još najmanje jedan takav napad. U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature analizirali smo dokaze o učinku lijekova za sprječavanje konvulzija (antiepileptika), lijekova za snižavanje temperature (antipiretika) i cinka na djecu s febrilnim konvulzijama.

Ciljevi ovog Cochrane sustavnog pregleda

Željeli smo saznati kod koliko djece bi takvi lijekovi spriječili ponavljanje ili uzrokovali neželjene posljedice.

Metode

U ovaj pregled uključili smo 30 studija s ukupno 4.256 djece. Djeca koja su imala najmanje jednu febrilnu konvulziju podijeljena su u skupine od kojih je jedna primala ispitivani lijek, a druga nije. Studije su bilježile svaki daljnji napadaj u različitim vremenskim intervalima kod djece stare između 6 mjeseci 6 godina u svakoj skupini. Neželjeni učinci lijekova također su zabilježeni.

Rezultati

Kvaliteta ustroja studije i dokaza koje su ove studije pružile, bila je često niska ili vrlo niska za antiepileptičke lijekove. Korištene su metode za koje je poznato da dovode do očitih rizika od pristranosti. Pri tome se misli na način kojim su djeca dodijeljena određenim skupinama i koliko je slučajna ta raspodjela bila. Ostala pitanja uključuju jesu li roditelji i/ili liječnici znali kojoj skupini određeno dijete pripada ili da li studija uspoređuje primjenu lijeka u odnosu na nikakvo liječenje. Kvaliteta ispitivanja koja su uključivala lijekove protiv vrućice (antipiretike) ili cink bila su bolja, s dokazima koja su ocijenjena kao umjerena do visoka.

Liječenje cinkom nije dalo nikakvu korist. Niti je bilo koristi od liječenja djece samo tijekom vrućice bilo antipiretikom ili većinom antiepileptika.

S vremena na vrijeme zabilježen je značajan rezultat. Gledano statistički, to znači da je manje od jednog na 20 djece imalo mogućnost da mu se to dogodi. Primjerice, u razdoblju između 6 i 48 mjeseci praćenja, povremena primjena diazepama (lijek iz skupine antiepileptika) dovela je do smanjenja broja ponovnih napadaja za oko jednu trećinu. Kontinuirana primjena fenobarbitona rezultirala je znatno manjim recidivom nakon 6, 12 i 24 mjeseci, ali ne i nakon 18, odnosno od 60 do 72 mjeseca.

Međutim, kako se ponovljena febrilna konvulzija događa kod približno svakog trećeg djeteta to znači da bi se čak do 16 djece trebalo liječiti više od godinu ili dvije dana kako bi se spasilo samo jedno dijete od dodatnog napadaja. Kako febrilne konvulzije nisu štetne, smatramo da ti rezultati koji su značajni u statističkom smislu nisu važni. Posebno stoga što su štetni učinci lijekova bili česti. Slabije razumijevanje rezultata u djece koja su liječena fenobarbitonom nađeni su u dvije studije. Općenito, nuspojave su zabilježene u najviše oko trećina djece u obadvije skupine, odnosni i skupini liječenoj fenobarbitonom i u skupini liječenoj benzodiazepinima. Korist utvrđena kod primjene klobazama u jednoj studiji objavljenoj u 2011. godini potrebno je ponoviti kako bi se pokazalo da je taj rezultat pouzdan.

Zaključci autora

Ni kontinuirano, niti povremeno liječenje cinkom, antiepilepticima i antipireticima ne može se preporučiti za djecu s febrilnim konvulzijama. Febrilne konvulzije mogu izazivati strah kod onih koji ih dožive. Roditeljima i obiteljima bi se trebale pružiti odgovarajući kontakt podaci zdravstvenih ustanova i informacije o mogućnostima ponovljenih napadaja, postupcima prve pomoći i, što je najvažnije, o benignoj naravi ovog fenomena.

Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do 21. srpnja 2016.