U utrobi, krv djeteta teče kroz pupčanu vrpcu, donoseći kisik i hranjive tvari iz majčine krvi. Ukoliko se pupčana vrpca ne podveže još kratko vrijeme nakon poroda, dio krvi iz posteljice prelazi u dijete (to se naziva posteljična transfuzija) kako bi se povećao volumen krvi kod djeteta i pomogao protok krvi do djetetovih važnih organa, uključujući pluća. Već dugi niz godina standardni postupak tijekom poroda posteljice uključivao je podvezivanje pupkovine odmah po rođenju. Ovaj pregledni članak je razmatrao odgođeno podvezivanje pupkovine koje omogućuje više transfuzije iz posteljice u usporedbi s podvezivanjem pupkovine bez odgode. Druga razmatrana intervencija je tzv. „milking“ pupkovine (postupak u kojem zdravstveni djelatnik istiskuje krv niz pupčanu vrpcu u dijete). U ovaj Cochrane sustavni pregledni članak je uključeno 15 randomiziranih kontroliranih pokusa sa 738 djece rođenih prijevremeno između 24. i 36. tjedna trudnoće carskim rezom ili vaginalno. Ove studije su uspoređivale novorođenčad kod kojih je pupkovina podvezana unutar nekoliko sekundi nakon rođenja s onima čije su pupkovine podvezane s odgodom od najmanje 30 sekundi. Maksimalna odgoda u podvezivanju je bila 180 sekundi. Prema analiziranim istraživanjima, davanje dodatne krvi djetetu kroz odgođeno podvezivanje pupkovine ili istiskivanje krvi u dijete prije podvezivanja pomaže novorođenčadi da se prilagode na novo okruženje. Manje novorođenčadi je trebalo transfuziju zbog anemije, a rizik krvarenja u mozak (intraventikularno krvarenje) i rizik od nekrotizirajućeg kolitisa (teška infekcija u crijevima) dio je smanjen. Pokusi su imali nejasan rizik od sustavne pogreške / pristranosti i korištene su različite definicije ishoda. Potrebne su daljnje studije usporedbe metoda prebacivanja krvi iz posteljice u djecu kako bi se vidjelo koja donosi najviše koristi.