Pobačaj je gubitak djeteta prije 14. tjedna. Često se događa u ranoj trudnoći. Takav gubitak trudnoće može negativno djelovati na duševno i tjelesno zdravlje žene. Liječnici u slučaju pobačaja kada se tkivo nije uopće ili nije u cijelosti već izbacilo iz maternice preporučuju kirurški zahvat kao što je širenje vrata maternice (dilatacija) i kiretaža, ili aspiracija vakuumom, za uklanjanje ostatnog tkiva. Kirurški zahvat može uzrokovati probleme kao što su ozljeda, obilno krvarenje ili upala. Čekanje znači da se ne provodi nikakav medicinski postupak nego se čeka da tijelo samo dovrši postupak izbacivanja tkiva nakon pobačaja. Može uključivati ležanje u krevetu, preglede ultrazvukom i davanje antibiotika. Ovaj Cochrane sustavni pregled analizirao je što je bolje nakon pobačaja, čekanje da tijelo samo riješi ostatak tkiva ili provedba kirurškog zahvata.

Pretražena je literatura kako bi se našli randomizirani kontrolirani pokusi u kojima je čekanje uspoređeno s kirurškim zahvatom nakon pobačaja. Osim pretraživanja znanstvene literature, analiziran je i popis svih studija koje su citirale studije od interesa. Autori su se također javili znanstvenicima koji se bave istraživanjima iz ovog područja kako bi našli dodatne studije. Na koncu je pronađeno ukupno 7 studija s ukupno 1521 žena u kojima je uspoređeno čekanje s kirurškim zahvatom nakon pobačaja. Više žena koje su čekale nakon pobačaja da tijelo samo izbaci tkivo imale su još tkiva koje je zaostalo u maternici. To su rezultati nakon 2 tjedna, 6 tjedana i 8 tjedana. Veći broj tih žena trebao je naknadni kirurški zahvat kako bi se dovršio proces čišćenja tkiva. Te žene su imale i više dana krvarenja. Nekim je ženama trebala transfuzija krvi, što se nije dogodilo u ženama koje su imale kirurški zahvat. Obje skupine imale su jednak broj infekcija. Rezultati za bol nisu bili jasni. Duševno zdravlje bilo je isto u obje grupe žena. Cijena liječenja bila je niža za čekanje nego za kirurški zahvat. Zaključno, svi pronađeni podatci ne pokazuju da postoje medicinski razlozi koji bi čvrsto išli u prilog ili čekanja ili kirurškog zahvata. Informacije o budućim trudnoćama bile su ograničene. Jedna studija bila je velika, a ostale su studije uključile malen broj žena. Najvažnije bi bilo uzeti u obzir koja vrsta pristupa je pojedinim ženama najprihvatljivija. Također postoji mogućnost davanja lijekova za nepotpuni pobačaj (kao što su misoprostol ili mifepriston), što je istraženo u drugim Cochrane sustavnim pregledima.