Melasma je kožni poremećaj, poznat i pod nazivom "kloasma" ili "trudnička maska", koji može psihički opterećivati pogođene osobe. Tamniji dijelovi kože se postupno razvijanju na obrazima, čelu, nosu i gornjoj usni. Češća je u žena i povezana je s trudnoćom ili hormonskim lijekovima. Melasma se dijeli na tri tipa: epidermalna, dermalna i mješovita melasma. Epidermalna melasma je površinska, s povećanim nakupljanjem kožnog pigmenta (melanina) u najgornjem sloju kože (epidermis). Kod dermalne melasme, dolazi do nakupljanja kožnog pigmenta u slijedećem sloju kože (dermis). Mješovita melasma je kombinacija epidermalne i dermalne melasme.

Konvencionalno liječenje melasme uključuje upotrebu krema za sunce, krema za izbjeljivanje (npr. hidrokinon), krema za akne (npr. azelaična kiselina), topičkih retionoida (npr. tretinoin), i pilinga lica pri čemu se koristi kisela otopina kako bi se uklonili vanjski slojevi kože (npr. piling glikolnom kiselinom). Neki postupci liječenja uključuju kombinirani pristup kao što su trojno kombinirane kreme (hidrokinon, tretinoin i steroid). Trenutno nema odgovarajućih informacija na temelju kojih bi se mogao odrediti nabolji postupak liječenja melasme.

U Cochrane sustavni pregled je uključeno 20 istraživanja s ukupno 2125 ispitanika i 23 različite terapije. Trojno kombinirane kreme su bile značajno učinkovitije u izbljeđivanju melasme u usporedbi sa samim hidrokinonom ili dvojnim kombinacijama tretinoina i hidrokinona, tretinoina i fluocinolon acetonida, ili hidrokinona i fluocinolon acetonida. Tretinoin je bio učinkovitiji u izbljeđivanju melasme u odnosu na placebo, kao i kompleks za izbjeljivanje Thiospot. Međutim, mnoge od studija su bile loše kvalitete i s malim brojem ispitanika.

Najčešće nuspojave, prijavljivane i od sudionika i kliničara, su bile suha, crvena i bolna koža. Nisu opažene ozbiljne nuspojave.

Potrebno je više dokaza o drugim postupcima liječenja melasme koji su u širokoj primjeni, uključujući i ispitivanje uloge krema za sunce koje se preporučavaju u gotovo svim studijama. Potrebna su visokokvalitetna istraživanja kojima bi se usporedili postupci liječenja za ovo stanje koje nije lako liječiti. Primjerice, u istraživanjima bi trebalo pratiti sudionike najmanje 6 mjeseci nakon tretmana, te bi ih trebalo jasno razvrstati s obzirom na dob, tip melasme i trajanje stanja pri početku pokusa kako bi se ove razlike mogle uzeti u obzir pri procjeni rezultata. Nadalje, ishod studije bi trebao na standardiziran načinuključiti mišljenje ispitanika o učinku liječenja, s obzirom da oni mogu procijeniti stupanj izbljeđivanja kože drugačije od istraživača.