Istraživačko pitanje

Kakav učinak imaju kirurški zahvati za liječenje debljine (barijatrijska kirurgija) za pretile ili gojazne osobe?

Dosadašnje spoznaje

Debljina je povezana s nizom zdravstvenih problema i većim rizikom od umiranja. Barijatrijska kirurgija, odnosno kirurgija koja se provodi s ciljem smanjenja tjelesne težine, obično se razmatra kad svi drugi oblici liječenja ne uspiju. Cilj Cochrane sustavnog pregleda bio je pronaći studije koje su usporedile kirurške postupke s ne-kirurškim postupcima za liječenje debljine (kao što su lijekovi, dijeta i tjelovježba) i usporediti različite kirurške postupke. Osobe koje dolaze u obzir za kirurški zahvat za liječenje debljine imaju indeks tjelesne mase veći od 40, ili ako je manji od 40, ali uz to imaju bolesti povezane s debljinom kao što je dijabetes.

Značajke istraživanja

Uključene su 22 studije koje su usporedile različite vrste kirurških zahvata s ne-kirurškim postupcima, ili su usporedile različite vrste kirurških zahvata. Ukupno 1496 ispitanika bilo je dodijeljeno u skupinu podvrgnutu kirurškom zahvatu, a 302 ispitanika u skupinu kojoj su propisani ne-kirurški postupci. Većina studija pratila je ispitanike 12 do 36 mjeseci, a najdulje razdoblje praćenja trajalo je 10 godina. Većina ispitanika bile su žene i prosječno u ranim 30-im do kasnim 50-im godinama.

Glavni rezultati

Sedam studija usporedilo je kirurški zahvat i ne-kirurške postupke. Zbog razlike u načinu na koji su studije bile ustrojene nije bilo moguće raditi prosjek tih rezultata. Smjer učinka pokazuje da su osobe podvrgnute kirurškom zahvatu postigle veći gubitak težine nakon jedne do dvije godine u usporedbi s osobama koje nisu podvrgnute kirurškom zahvatu. Utvrđena su i poboljšanja u kvaliteti života i kontrole dijabetesa. Nije opisana niti jedna smrt, a ponovne operacije u skupini koja je bila podvrgnuta kirurškom zahvatu bile su potrebne u 2% do 13% ispitanika, kako je opisano u pet studija.

Tri studije su utvrdile da je želučana premosnica (engl. gastric bypass) postigla veći gubitak težine pet godina nakon kirurškog zahvata u usporedbi s podvezivanjem želuca podesivom trakom (engl. adjustable gastric banding); na kraju studija indeks tjelesne mase bio je prosječno pet jedinica manji. Zahvat želučane premosnice bio je povezan s duljim trajanjem boravka u bolnici i većim brojem kasnih velikih komplikacija. Podvezivanje želuca podesivom trakom bilo je povezano s visokom stopom ponovnih operacija nakon uklanjanja podesive trake.

Sedam studija usporedilo je želučanu premosnicu s uklanjanjem većeg dijela želuca (engl. sleeve gastrectomy). Sveukupno nije bilo važnih razlika u gubitku težine, kvaliteti života, dodatnim bolestima i komplikacijama, iako se gastroezofagealna refluksna bolest poboljšala u više bolesnika nakon operacija želučane premosnice u jednoj studiji. Jedna smrt opisana je u skupini podvrgnutoj operaciji želučane premosnice. Ozbiljne nuspojave opisane su u 5% ispitanika u skupini operiranoj želučanom premosnicom i u 1% ispitanika u skupini kojoj je uklonjen dio želuca, prema rezultatima jedne studije. Dvije studije opisale su da je 7% do 24% osoba podvrgnutih želučanoj premosnici i 3% do 34% onih kojima je uklonjen dio želuca trebalo ponovnu operaciju.

Dvije su studije opisale da zaobilaženje žuči i gušterače s duodenalnim prijelazom (engl. biliopancreatic diversion with dudodenal switch) dovodi do većeg gubitka težine nego želučana premosnica četiri godine kasnije u osoba s relativno visokim indeksom tjelesne mase. Na kraju studija indeks tjelesne mase bio je prosječno sedam jedinica manji. Jedna smrt zabilježena je u skupini podvrgnutoj zaobilaženju žuči i gušterače. Ponovne operacije bile su češće u skupini podvrgnutoj operaciji zaobilaženja žuči i gušterače (16% do 28%) nego u skupini podvrgnutoj želučanoj premosnici (4% do 8%).

Jedna studija usporedila je duodenojejunalnu premosnicu s uklanjanjem dijela želuca i želučanom premosnicom te utvrdila da su nakon tih zahvata gubitak težine, učestalost remisije dijabetesa i visokog tlaka bili slični nakon 12 mjeseci praćenja. Niti u jednoj skupini nisu opisane smrti, a učestalost ponovnih operacija nije opisana.

Jedna je studija opisala da je indeks tjelesne mase bio smanjen za 10 jedinica više nakon obavljene operacije uklanjanja dijela želuca nakon tri godine praćenja u usporedbi s podvezivanjem želuca podesivom trakom. U skupini koja je operirana metodom podvezivanja želuca podesivom trakom ponovne operacije zabilježene su u 20% ispitanika, a u skupini kojoj je uklonjen dio želuca u 10% ispitanika.

Jedna studija nije pronašla značajnu razliku u gubitku težine nakon operacije nabiranja stijenke želuca (engl. gastric imbrication) u usporedbi s uklanjanjem dijela želuca. Nisu opisani smrtni slučajevi, a 17% ispitanika operiranih metodom nabiranja stijenke želuca bilo je potrebno ponovo operirati.

Kvaliteta dokaza

Temeljem dostupnih informacija nije bilo moguće procijeniti koliko dobro su bile ustrojene analizirane studije. Nuspojave i učestalost ponovnih operacija nisu bile dosljedno opisane u studijama. Većina studija pratila je ispitanike svega jednu ili dvije godine, i stoga dugoročni učinci tih kirurških zahvata nisu poznati.

Svega nekoliko studija procijenilo je učinak kirurških zahvata za smanjenje tjelesne težine na liječenje drugih bolesti u ispitanika koji su imali niži indeks tjelesne mase. Stoga nema dovoljno dokaza o učinku barijatrijske kirurgije na liječenje ostalih bolesti u osoba koje su pretile ili koje ne ispunjavaju standardne kriterije za takve kirurške zahvate.

Aktualnost podataka

Opisani su dokazi koji su bili dostupni u studenom 2013.