Dok se mlađe žene u ranoj fazi raka dojke osjetljivog na estrogen gotovo uvijek liječe operacijom i dodatno endokrinom terapijom (koja smanjuje hormonalni podražaj koji potiče rast raka), ženama starijim od 70 godina često se nudi samo endokrina terapija. To se naziva primarna endokrina terapija.

Primarna endokrina terapija s tamoksifenom (lijekom koji blokira estrogenske receptore na stanicama raka, onemogućavajući njegov rast) prvi je put predložena kao tretman za starije žene 1980-tih godina. Primjena tamoksifena bez operacije, zračenja ili kemoterapije temelji se na tome da starije žene imaju veću vjerojatnost za rak s estrogenskim receptorima i stoga će dobro reagirati na liječenje. Osim toga, smatraju se manje pogodnima za veliki operativni zahvat zbog drugih postojećih zdravstvenih problema. Međutim, tumor će često odgovarati na ovaj tretman samo između 18 i 24 mjeseci, a one žene koje imaju relaps bolesti morat će razmotriti uzimanje dodatne hormonske terapije ili se odlučiti za operaciju ili radioterapiju u kasnijoj dobi. Dugoročni podaci upućuju na to da će, nakon 12 godina praćenja, više starijih žena primarno liječenih samo tamoksifenom imati napredovanje raka od onih koje su imale operaciju.

Ovaj Cochrane sustavni pregled proveden je radi procjene dokaza kliničke učinkovitosti operacije (sa ili bez endokrine terapije) u usporedbi s primarnom endokrinom terapijom u liječenju operabilnog raka dojke kod žena u dobi od 70 i više godina. Na temelju sedam istraživanja i procijenjenih 1081 smrtnih slučajeva u 1571 žena, rezultati ovog pregleda nisu pokazali korist na preživljenje bilo za operativni zahvat ili primarnu endokrinu terapiju. Međutim, žene koje su imale operaciju imale su manju vjerojatnost relapsa nego žene na primarnoj endokrinoj terapiji.

Autori zaključuju da u starijih žena operacija kontrolira rak dojke bolje od samog tamoksifena, ali ne produljuje preživljenje. Obje su intervencije bile povezane sa štetnim događajima. Nuspojave povezane s tamoksifenom uključivale su navale vrućine, osip na koži, vaginalni iscjedak, probavne smetnje, bol u dojkama, pospanost, glavobolju, vrtoglavicu, svrbež, gubitak kose, upalu mokraćnog mjehura (cistitis), upalu vena sa stvaranjem ugrušaka (akutni tromboflebitis), mučninu i probavne tegobe. Štetni učinci kirurškog zahvata uključivali su trnce ili utrnulost ruke na strani zahvata i psihosocijalne probleme. Na temelju toga, primarna endokrina terapija trebala bi biti ponuđena samo ženama s tumorima pozitivnim na estrogenske receptore (ER) koje nisu pogodne za zahvat ili koje odbijaju operaciju. Potrebna su daljnja istraživanja za procjenu kliničke učinkovitosti drugih lijekova kao što su inhibitori aromataze za primjenu u primarnoj endokrinoj terapiji za odgovarajuću stariju populaciju s ER-pozitivnim tumorima.