Prometne nesreće su važan uzrok smrti i invalidnosti širom svijeta. Brzina kojom se vozilo giba vrlo je važna odrednica ozljede - što je brzina veća, veća energija se prenosi na osobe u vozilu tijekom sudara i veće su ozljede.

Prekomjerna brzina (vožnja brža od dopuštenog ograničenja ili prebrza vožnja za trenutne uvjete) doprinosi značajnom broju prometnih nesreća. Vjeruje se da smanjenje broja vozača koji voze prebrzo može smanjiti vjerojatnost i težinu ozljeda u prometu. Stoga se provode različitih postupci kojima je cilj smanjenje brzine u prometu, a koji se smatraju nužnim za sprječavanje ozljeda i smrti u prometu. Jedna je takva mjera kontrola brzine pomoću kamera koje se postavljaju na cestu i slični automatski uređaji.

Kako bi se procijenila djelotvornost kamera na cesti čiji je cilj uočavanje osoba koje prebrzo voze, autori ovog Cochrane sustavnog pregleda analizirali su sva istraživanja na tu temu. Analiziran je učinak cestovnih kamera na brzinu vožnje, broj sudara u prometu, ozljede i smrti u usporedbi s uvjetima na cesti prije uvođenja tih kamera i nakon njihova uvođenja. Također su se provodile analize stanja na sličnim cestama gdje kamere nisu bile postavljene u vrijeme istraživanja.

Autori su pronašli ukupno 35 studija koje su odgovarale kriterijima uključenja. Sve studije zabilježile su učinak na brzinu kao smanjenje prosječne brzine nakon postavljanja kamera na ceste. Brzina je opisana ili kao smanjenje postotka vozača koji voze prebrzo ili kao postotak vozača koji nisu prešli određenu ciljanu brzinu, ili kao smanjenje postotka vozača koji voze najvišim brzinama. Smanjenje udjela vozača koji voze iznad postavljenog ograničenja brzine iznosilo je od 8% do 70% u većini zemalja, pri čem je većina sudija opisala smanjenje u razini od 10 do 35%.

U 28 studija ispitan je učinak na prometne sudare. Svih 28 studija je opisalo smanjen broj sudara u preometu nakon postavljanja kamera na ceste. U blizini kamera je smanjenje broja sudara iznosilo od 8% do 49% za sve vrste sudara. U većini studija je smanjenje broja sudara bilo u rasponu od 14% do 25%. Za prometne sudare u kojima je došlo do ozljeda uočeno je smanjenje od 8% do 50%, a za sudare u kojima je netko smrtno stradao uočeno je smanjenje od 1% do 44%. Učinci na većim područijma pokazali su smanjenje broja prometnih nesreća od 9% do 35%, pri čemu je u većini studija opisano smanjenje iznosillo od 11% do 27%. Za nesreće koje su uzrokovale smrt ili ozbiljne ozljede opisano je smanjenje od 17% do 58%, pri čemu je u većini studija opisano smanjenje od 30% do 40%. Studije koje su dulje trajale pokazale su da se ti pozitivni trendovi održavaju ili čak i poboljšavaju tijekom vremena.

Kvaliteta studija uključenih u ovaj sustavni pregled literature bila je umjerena. Međutim, dosljednost u prikazanim pozitivnim učincima smanjenja brzine, broja prometnih nesreća, ozljeda i smrti, koji su prikazani u svim pronađenim studijama, pokazuju da su kamere za kontrolu brzine na cestama vrijedna intervencija za smanjenje broja ozljeda i smrti na cestama. Kako bi se potvrdil ovi rezultati, bilo bi dobro provesti više studija, visoke kvalitete i koje će dulje trajati. Takve studije trebaju procijeniti stanje prije postavljanja kamera i nakon njihova postavljanja. Budući niti jedna od zemalja u kojima su studije provedena nije bila zemlja niskih prihoda, potrebna su istraživanja i u takvim okruženjima. Studije trebaju koristiti dosljednije metode, kao što su međunarodni standardi za prikupljanje informacija i prikazivanje informacija o brzini i prometnim nesrećama te dogovorene metode za smanjenje pristranosti u istraživanjima. To bi dopustilo pouzdanije usporedbe među studijama i među različitim zemljama i jače znanstvene dokaze za koristan učinak kamera koje kontroliraju brzinu vožnje na cestama.