Shizofrenija je teška duševna bolest s "pozitivnim simtpomima" kao što su halucinacije (doživljaj glasova i viđenje stvari koje ne postoje) i deluzija (čudnih uvjerenja). Osobe oboljele od shizofrenije također pate od neorganiziranosti i "negativnih simptoma" kao što su umor, bezvoljnost i gubitak emocija. Osobe sa shizofrenijom imaju problema s funkcioniranjem u društvu i zaposlenjem. Shizofrenija se često smatra jednom od najtežih bolesti na svijetu. Za neke ljude shizofrenija je doživotno stanje. Većina ljudi sa shizofrenijom može dobiti lijekove antipsihotike koji im pomažu ublažiti simptome. Osim toga postoji niz drugih terapija.

Jedna od terapija naziva se potporna terapija, koja podrazumijeva da osoba dobija opću potporu, a ne specifičnu terapiju razgovorom kao što je kognitivno-bihevioralna terapija (KBT). Primjerice, tijekom savjetovanja sa zdravstvenim radnicima često se pacijentima daje vrijeme u kojm se samo slušaju njihove brige, potiče ih se ili im se pruža pomoć u organiziranju svakodnevnog života. Mnogi oboljeli od shzofrenije također dobivaju potporu od obitelji i prijatelja. Potporna terapija se opisuje kao terapija izbora za većinu osoba koje pate od duševnih bolesti i može biti jedna od najčešće primjenjivanih terapija za duševne bolesti na svijetu.

Međutim, teško je odgovoriti na pitanje što je točno potporna terapija. Teško je naći opće prihvaćenu definiciju potporne terapije. Za potrebe ovog sustavnog pregleda korištena je definicija prema kojoj potporna terapija uključuje bilo koju intervenciju koju provodi jedna osoba s ciljem održavanja trenutne razine funkcioniranja ili koja pomaže pacijentu da se bolje nosi sa svojom životnom situacijom. To uključuje intervencije koje provodi školovani terapeut, kao što je potporna psihoterapija, kao i druge intervencije koje ne zahtijevaju obrazovanje, primjerice "upoznavanje prijatelja". Potporna terapija ne uključuje intervencije kojima je cilj edukacija, vježbanje ili mijenjanje načina na koji se osoba nosi s bolešću.

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je istražiti djelotvornost potporne terapije u usporedbi s drugim specifičnim vrstama terapije ili uobičajenom terapijom. Ova se obnovljena verzija Ccohrane sustavnog pregleda temelji na pretraživanju literature iz 2012. godine; sustavni pregled sada sadrži 24 randomizirane studije s ukupno 2126 osoba. Studije su usporedile potpornu terapiju sa standardnom skrbi ili s nizom drugih terapija kao što je KBT, obiteljska terapija i psihoedukacija. Ispitanici su nastavili uzimati svoje lijekove antipsihotike ili druge terapije koje su normalno uzimali tijekom studije. Kvaliteta svih dokaza ocijenjena je jako niskom. Nije nađeno dovoljno informacija da bi se utvrdila bilo kakva stvarna terapijska razlika između potporne i standardne terapije. Rezultati za broj smještanja u bolnicu (hospitalizacija), zadovoljstvo terapijom i općenito duševno stanje pokazuju da druge vrste terapija imaju prednost u odnosu na potpornu terapiju. Međutim, ti su rezultati ograničeni jer se temelje samo na nekolicini malih studija čija je kvaliteta bila vrlo niska. Pronađene su ograničene informacije o usporedbi potporne terapije i obiteljske terapije i psihoedukacije, jer se većina studija pronađenih u ovom pregledu usmjerila na usporedbu s drugim psihološkim terapijama kao što je KBT. Osim jedne studije koja je prikazala podatke o broju smrti, nije bilo podataka o neželjenim učincima potporne terapije. Zaključno, čini se da nema puno razlike između potporne terapije i drugih vrsta terapija. Buduća istraživanja trebala bi biti provedena na većem broju ispitanika, gdje će potporna terapija biti glavna terapija.

Sažetak je pripremio Ben Gray, istraživač zaposlen u Zakladi McPin: http://mcpin.org/