Istraživačko pitanje

Pregledani su dokazi koji sugeriraju da selen može doprinijeti sprečavanju raka. Ovaj pregled dopunjuje prvi Cochrane sažetak vezan uz ovu temu (Dennert 2011).

Dosadašnje spoznaje

Selen je element koji je prirodno prisutan u žitaricama, životinjskim proizvodima i vodi. Malene količine selena potrebne su za pravilnu ljudski prehranu. Počevši u šezdesetim godinama 20-oga stoljeća, brojne studije izvještavale su o tome kako ljudi s visokom razinom selena u prehrani ili tjelesnim tkivima rijeđe oboljevaju od raka. Neka laboratorijska istraživanja također su sugerirala da selen može spriječiti rast stanica raka. To je dovelo do velikog interesa za ovu temu i tvrdnji da uzimanje preparata selena može spriječiti rak. Tijekom narednih desetljeća mnoge studije su provedene za uspoređivanje učestalosti raka među pojedincima s niskom i visokom razinom selena, a u nekoliko provedenih ispitivanja pojedinci su nasumično uzimali preparate selena ili placebo, te su zatim praćeni kako bi se odredila učestalost raka. Posebna pozornost usmjerila se na to može li selen spriječiti rak prostate, kože ili druge specifične oblike raka.

Obilježja istraživanja

Ovaj Cochrane sustavni pregled uključio je 55 studija u kojima su se promatrali odrasli s visokom ili niskom razinom selena kako bi se odlučilo jesu li razvili rak, kao i 8 ispitivanja u kojima su odrasli nasumično pododijeljeni u skupine u kojima su uzimali dodatke selena ili placebo. Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do veljače 2013.

Ključni rezultati

Pronađeni su ograničeni dokazi koji pokazuju da pojedinci koji imaju više razine selena imaju manju pojavnost karcinoma. Međutim, temeljem tih studija nije moguće zaključiti da je selen razlog nižeg rizika od karcinoma jer bi više razine selena mogle biti povezane s drugim faktorima koji smanjuju rizik od karcinoma, kao što je zdravija prehrana ili stil života. Također valja naglasiti da se selen javlja kao niz različitih kemijskih oblika koji imaju različitu biološku aktivnost i te studije nisu otkrile koja kemijska forma je mjerena. Razina selena u tjelesnim tkivima u kojima bi se mogao razviti pojedini karcinom (npr. prostate) također nije ispitivana.

Randomizirana kontrolirana ispitivanja koja su ispitivala da li uzimanje dodataka selena može spriječiti karcinom značajno su se razlikovala po svojoj metodološkoj kvaliteti i nisu bila jednako pouzdana. Nekolicina studija je opisala da se kod pojedinaca koji su uzimali dodatke selena smanjio rizik od karcinoma jetre, ali te u studije prikazale nedovoljnu količinu podataka o načinu na koji su ispitanici podijeljeni u skupine i o praćenju ispitanika da bi bile uvjerljive. Novija istraživanja, za koja je procijenjeno da su bolje kvalitete i pouzdana, nisu pronašla da selen ima učinak na smanjenje ukupnog rizika od karcinoma ili smanjenje rizika od nekih osobitih vrsta karcinoma, uključujući karcinom prostate. Naprotiv neka istraživanja ukazuju da bi selen mogao povećati rizik od ne-malanomskih karcinoma kože, kao i dijabetesa tipa 2, što dovodi u pitanje sigurnost uzimanja dodataka selena.

Zaključno, nema uvjerljivih dokaza koji bi ukazali da dodatci selena mogu spriječiti karcinom. Međutim, za potpuno razmijevanje uloge tog metaloida na razvoj karcinoma potrebno je provesti više istraživanja kako bi se vidjelo kako može selen djelovati u osoba s različitom genetikom ili stanjem uhranjenosti, a isto tako je potrebno ispitati različitu biološku aktivnost različitih kemijskih spojeva selena, koja je još uvijek uglavnom nepoznata.