Istraživanja pokazuju da pacijenti na općim odjelima bolnice često pokazuju rane znakove i simptome, kao što su promjene u disanju i pulsu, kada se njihovo stanje pogoršava. Ako je liječenje tih pacijenata odgođeno, mogu umrijeti ili im je potreban prijem u jedinicu intenzivnog liječenja (JIL). Ako bi bolničko osoblje moglo prepoznati i liječiti takve bolesnike ranije, smatra se da bi posljedično bilo manje smrtnih slučajeva i prijema u JIL. Jedan od načina za prepoznavanje i liječenje bolesnika kojima se stanje pogoršava je uvođenje posebnih postupaka na mjestu gdje se pacijent liječi. To obično uključuje uvođenje sustava ranog upozorenja [engl. Early Warning System] za bilježenje fizioloških mjerenja, edukaciju osoblja bolnice da prepoznaju znakove, ili osnivanje posebnih timova koji odgovaraju na pozive kada se pacijentu pogoršava stanje.

Ovaj sažetak Cochraneovog sustavnog pregleda literature predstavlja podatke iz istraživanja o učinku dostupnih postupaka za prepoznavanje pogoršanja pacijenata na općim bolničkim odjelima. Pregledom literature pronađene su dvije studije koje su dobre kvalitete. Jedno je ispitivanje usporedilo 12 bolnica s postupcima za prepoznavanje pogoršanja bolesnika s 11 bolnica koje to nemaju. Druga studija je usporedila 16 odjela s takvim postupcima s općim bolničkim odjelima kojima nisu dostupni takvi postupci.

Jedna studija pokazala da je dostupnost postupaka prepoznavanja pogoršanja bolesnika smanjila broj smrti u bolnici, dok druga studija nije pronašla razlike među bolnicama koje imaju i onih koje nemaju takve postupnike. Nije jasno da li psotojanje takvih postupaka smanjuje smrtnost u bolnici ili prijeme u JIL. Potrebno je provesti nova, visoko-kvalitetna istraživanja kako bi se utvrdilo mogu li posebni postupci za prepoznavanje pogoršanja bolesnika biti učinkoviti za zdravstveni sustav.