Dosadašnje spoznaje

Ortodoncija se bavi rastom čeljusti i lica, razvojem zubi i zagrizom (okluzijom). U idealnom slučaju, donji prednji zubi grizu u sredinu stražnje plohe gornjih prednjih zubi. Kada donji prednji zubi grizu više iza od gornjih prednjih zubi nego u idealnom slučaju, to se naziva poremećaj okluzije (malokluzija) Klase II. Kod malokluzije Klase II/2 gornji prednji zubi su retrudirani (nagnuti prema nepcu), zagriz je izrazito dubok (vertikalni preklop prednjih zubi), što može izazvati probleme u usnoj šupljini i izgledu.

Taj se problem rješava upotrebom posebnih ortodontskih aparatića (funkcijske naprave) koje pomiču gornje prednje zube prema naprijed te mijenjaju rast gornje ili donje čeljusti ili obje. Taj aparatić može se maknuti iz usta, a taj pristup obično ne zahtjeva vađenje trajnih zuba. Da bi se osigurao bolji rezultat, može biti potrebna dodatna terapija fiksnim aparatićem.

Drugi pristup je osigurati mjesto za korekciju prednjih zuba pomicanjem kutnjaka prema natrag. To se postiže primjenom sile na zub sa zatiljka, koristeći napravu koja se zove obrazni luk (engl. headgar) te prenošenjem te sile na dio fiksnog ili mobilnog aparatića koji je na zubima. U terapiji se može i ne mora vaditi trajni zub.

Ako nije izvediva uporaba obraznog luka, stražnje je zube moguće zadržati na mjestu bravicama spojenim na fiksni nepčani luk ili prednji dio nepca. Taj tretman obično zahtjeva vađenje dva trajna zuba iz sredine gornjeg zubnog niza (po jedan sa svake strane).

Cilj

Cilj ovog Cochrane pregleda bio je utvrditi ima li kod djece s malokluzijom Klase II/2 različit učinak ortodontska terapija u kojoj se ne vade trajni zubi, od one u kojoj se trajni zubi vade ili kad nema uopće ortodontske terapije.

Metode

Pretražili smo znanstvenu literaturu do 10. sječnja 2017. i nismo našli niti jedan članak koji je istražio to pitanje i koji bismo uključili u ovaj pregled literature.

Rezultati

Nema znanstvenih dokaza koji bi kod djece Klase II/2 malokluzije potvrdili da li je bolji ortodontski tretman sa ili bez vađenja trajnih zubi ili kad uopće nema ortodontske terapije.

Zaključak autora

Trenutno nema dokaza koji bi upućivali da se ide ili ne ide u ortodontsku terapiju kod djece s dubokim zagrizom i retrudiranim prednjim gornjim zubima. Potrebna su istraživanja na ovu temu.