Cilj sustavnog pregleda

Ovaj pregled je istraživao je li primjena glukokortikoida u vrijeme implantacije embrija poboljšala mogućnost trudnoće kod žena koje su podvrgnute in vitro oplodnji (IVF) ili intracitoplazmatskoj injekciji spermija (ICSI) u usporedbi s nedavanjem glukokortikoida. IVF i ICSI su tretmani koji pomažu u postizanju trudnoće.

Dosadašnje spoznaje

Glukokortikoidi su klasa lijekova koji su slični steroidnim hormonima koji se prirodno stvaraju u tijelu. Ovi lijekovi smanjuju upalu i potiskuju imunosni sustav tijela. Glukokortikoidi suzbijaju upalu endometrija (tkiva u maternici gdje se embrij implantira). Zbog toga se smatra da bi glukokortikoidi mogli poboljšati šanse za implantaciju embrija i trudnoću kod žena koje su podvrgnute IVF ili ICSI ciklusima.

Značajke istraživanja

Pronašli smo 16 randomiziranih kontroliranih ispitivanja (ispitivanja u kojima se liječenje odlučuje nasumično; ona obično daju najpouzdanije dokaze o učincima liječenja) koja su uspoređivala glukokortikoide primijenjene oko vremena implantacije embrija naspram neprimjene glukokortikoida ili primjene placeba (lažno liječenje), u 2,232 para koji su bili podvrgnuti IVF-u/ ICSI. U ovaj sustavni pregled uključeni su dokazi objavljeni do 20. prosinca 2021. godine.

Ključni rezultati

S obzirom na kvalitetu dokaza, nismo sigurni postoji li razlika u stopama živorođene djece nakon davanja glukokortikoida. Dokazi upućuju na to da ako se pretpostavi da je vjerojatnost živorođenja bez glukokortikoida ili uz placebo 9%, vjerojatnost nakon glukokortikoida bila bi između 6% i 21%. Također nismo sigurni postoji li razlika u stopama višestrukih trudnoća (više od jednog embrija po trudnoći). S obzirom na trudnoće u tijeku i stope kliničke trudnoće, nismo sigurni je li postojala razlika nakon primjene glukokortikoida. Dokazi upućuju na to da ako se pretpostavi da je vjerojatnost kliničke trudnoće bez glukokortikoida ili uz primjenu placeba 25%, vjerojatnost nakon glukokortikoida bila bi između 24% i 32%. Također nismo sigurni postoji li razlika u nuspojavama kao što su izvanmaternična trudnoća i sindrom hiperstimulacije jajnika (bol i oticanje jajnika i trbuha), ali one su bile slabo i nedosljedno prijavljene.

Pouzdanost dokaza

Dokazi su vrlo niske do niske razine kvalitete. Glavna ograničenja bila su slabo izvješćivanje o metodama ispitivanja i mala veličina uključenih ispitivanja. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdila moguća uloga ove terapije u dobro definiranim skupinama pacijenata.