Jedna od pet žena s metastatskim karcinomom dojke ima tumori obilježen prisutnošću HER2 proteina. Takvi karcinomi obično su agresivniji, što utječe na prognozu i izbor terapije. Trastuzumab (Herceptin) je ciljani biološki lijek (monoklonsko protutijelo) koji se veže za HER2 protein i blokira rast malignih stanica.

U ovaj Cochrane sustavni pregled uključeno je 7 kliničkih istraživanja s 1497 žena koje su imale karcinom dojke pozitivan na HER2. Ispitanice su nasumično podijeljene u skupinu koja je primala trastuzumab s ili bez kemoteraije (taksan, antraciklin ili kapecitabin u četiri studije), hormonske terapije (inhibitori aromataze uključujući letrozol ili anastrozol u dvije studije) ili ciljane terapije (lapatinib u jednoj studiji). Žene liječene trastuzumbom praćene su do progresije bolesti u pet studija, a nakon progresije bolesti u dvije studije. Duljina davanja trastuzumaba varirala je od 8,7 do 30 mjeseci, a duljina praćenja prosječno je iznosila dvije godine nakon početka uzimanja trastuzumaba.

Sve su studije pronašle da trastuzumab produljuje vrijeme do progresije bolesti, s dobitkom vremena koji se razlikovao od 2 do 11 mjeseci, a u pet studija je produljio vrijeme do smrti između 5 i 8 mjeseci. Međutim, neke su pacijentice razvile tešku bolest srca (kongestivno zatajenje srca) tijekom liječenja. Iako trastuzumab smanjuje smrtnost od karcinoma dojke za jednu petinu, rizik od srčane bolesti je povećan između 3 i 4 puta. Ako 1000 žena dobiju samo standardnu terapiju (bez trastuzumaba) otprilike 300 bi ih preživjelo, a 10 bi razvilo bolest srca. Ako se trastuzumab doda toj terapiji, produljio bi život kod dodatnih 73 žena, a dodatnih 25 žena razvilo bi tešku bolest srca. Ako se iz terapije izuzme antraciklin-trastuzumab (što se ne smatra uobičajenom skrbi), 21 pacijentica bi razvila tešku bolest srca (11 više nego sa samom kemoterapijom). Te štetne posljedice za srce često nestanu ako se terapija zaustavi nakon što se otkrije bolest srca. Žene s uznapredovalom bolesti mogu izabrati da će prihvatiti taj rizik. Kad se razmotre svi dokazi, ovaj sustavni pregled pokazuje da liječenje trastuzumabom omogućuje dulje vrijeme do napredovanja bolesti i pozitivan učinak na preživljenje, što nadmašuje rizik od srčanih nuspojava.

Trastuzumab ne povećava broj krvnih poremećaja kao što su neutropenijska groznica i anemija, ali čini se da povećava rizik od neutropenije. Nije pronađeno dovoljno podataka u literaturi da bi se mogao procijeniti učinak trastuzumaba na kvalitetu života te smrti i moždane metastaze povezane s tom terapijom.

Ukupna kvaliteta dokaza ocijenjena je kao osrednja. Glavni je problem što nijedna od studija nije bila zasljepljena, odnosno pacijentice su znale koju terapiju primaju, što je moglo utjecati na procjenu ishoda za vrijeme do napredovanja bolesti i neželjene učinke. Dvije studije nisu objavile podatke o smrtnosti. Nadalje, uključivanje pacijentica u 3 od 7 studija zaustavljeno je ranije nego što je bilo predviđeno, a u trima studijama je više od 50% pacijentica moglo promijeniti grupu i prijeći u skupinu koja je primala trastuzumab ako bi došlo do pogoršanja bolesti, zbog čega je teško dobro procijeniti učinak terapije na smrtnost u takvim slučajevima. Dokazi za procjenu učinka trastuzumaba nakon napredovanja bolesti ograničeni su.

Iako se trastuzumab koristi za liječenje žena s HER2-pozitivnim ranim karcinomom dojke, važno je naglasiti da žene uključene u ova istraživanja o metastatskom karcinomu dojke ranije nisu bila liječena trastuzumabom. Učinkovitost trastuzumaba kod koji se javi relaps nakon što ih se adjuvantno liječi trastuzumabom još uvijek je upitna, iako je vjerojatno da se takvo liječenje nudi većini takvih pacijentica.