Pacijentice s ranim rakom dojke mogu imati HER2 pozitivne ili negativne tumore. HER2 pozitivni tumori su obično agresivniji. Informacija ima li rak visoke razine HER2 proteina (otprilike jedan od pet raka dojke) utječe na izbor terapije. Trastuzumab (trgovački naziv Herceptin) je lijek dostupan specifično za te pacijentice. Cilj terapije raka je eliminirati mikrometastaze u ranoj fazi (npr. adjuvantno) kako bi više žena preživjelo bez povratka bolesti.

Ovaj Cochrane sustavni pregled uključio je osam studija s ukupno 11.991 žena s HER2-pozitivnim operabilnim rakom dojke koje su nasumično raspoređene u skupinu koja će primati trastuzumab ili u skupinu koja lijek neće primati. Trastuzumab se uvijek kombinira sa standardnom kemoterapijom kao početna terapija, ali se može nastaviti sam ili s lijekovima koji blokiraju hormone, poput inhibitora aromataze ili tamoksifena. Kliničari su u tim istraživanjima pratili žene nekoliko godina (prosječno tri). Pregled literature pokazuje da je trastuzumab značajno smanjio povratak bolesti i smrtnost. Neke pacijentice u terapiji razviju tešku kardiotoksičnost (npr. kongestivno zatajenje srca). Smrtnost od raka dojke bila je smanjena za oko trećinu, ali rizik od kardiotoksičnosti je bio pet puta veći kod žena koje su uzimale trastuzumab u usporedbi s onima koje su primale samo standardnu terapiju. Kad bi se samo standardna terapija (bez trastuzumaba) dala 1000 žena, tada bi njih oko 900 preživjelo i pet bi ih iskusilo kardiotoksičnost. Kada bi 1000 žena primalo terapiju standardnom kemoterapijom i trastuzumabom jednu godinu, njih oko 933 bi preživjelo (33 žena više bi imalo produženi život), oko 740 ne bi imalo povratak bolesti (95 žena više ne bi imalo povratak bolesti) i 26 bi iskusilo tešku kardiotoksičnost (21 više nego u skupini sa samom kemoterapijom) zbog lijeka. Ta kardiotoksičnost je obično povratna ako se terapija odmah prekine.

Dulje liječenje (jedna godina) može uključivati veći rizik od teške kardiotoksičnosti nego kraće liječenje (šest mjeseci), iako su ti podaci temeljeni na samo dvije studije i malo pacijentica. Kod žena s većim rizikom ponovnog javljanja bolesti i bez znakova slabog srca, trastuzumab pruža više koristi od rizika. Ravnoteža koristi i rizika za pacijentice s niskim rizikom ponovnog javljanja (npr. radi li se o malom ili velikom tumoru) trebaju se pažljivo procijeniti. Onkolog bi trebao zajedno s pacijenticom odlučiti o tome treba li i kada početi s liječenjem.