Učestalost blizanačke trudnoće značajno varira među zajednicama i obiteljima te se u posljednje vrijeme povećala zbog povećanog broja starijih majki i korištenja terapija koje potpomažu oplodnju. Djeca iz blizanačkih trudnoća imaju veći rizik od smrti oko termina poroda nego djeca iz pojedinačnih trudnoća. Jedan od razloga je i veći rizik od prijevremenog poroda. Drugorođeni blizanac ima povećani rizik od lošeg ishoda u vrijeme porođaja (perinatalnog ishoda) u usporedbi s prvorođenim blizancem.

Kad se planira vaginalni porođaj u bolnici u žena koje nose blizance, ipak ih 30% do 40% završe na hitnom carskom rezu. Kad se prvi blizanac rodi vaginalno, još uvijek postoji rizik od hitnog carskog reza za porođaj drugog blizanca. Moguće je da bi planirani carski rez mogao spriječiti neke neželjene ishode kod novorođenčadi, ali kod njegovog planiranja u obzir se mora uzeti i koliko je to rizično za majku u sadašnjoj i budućim trudnoćama.

U ovaj Cochrane sustavni pregled literature uključena su dva randomizirana kontrolirana klinička pokusa koja su uspoređivala ishode planiranog carskog reza i planiranog vaginalnog poroda u žena s blizanačkom trudnoćom. U istraživanje su bile uključene 2864 žene. Dokazi o važnim ishodima kod poroda, koji su prikupljeni u ovim studijama procijenjeni su kao dokazi srednje kvalitete.

U jednom istraživanju nije zabilježena nijedna smrt majke, a u drugom su zabilježene dvije smrti, po jedna u svakoj grupi. Nisu pronađeni jasni dokazi koji bi upućivali na postojanje razlike između carskog reza i vaginalnog poroda vezano uz smrtnost i pojavu ozbiljnih bolesti kod majki i djece. Nijedno istraživanje nije prikazalo podatke o kasnijim poteškoćama u razvoju kod djece.

Broj žena koje su podvrgnute carskom rezu zabilježen je u oba istraživanja. U skupini žena koje su išle na carski rez u većini slučajeva (90,9%) sve je prošlo kako je i bilo planirano. U skupini žena u kojih je bio planiran vaginalni porod, 42,9% žena je završilo na hitnom carskom rezu za porod barem jednog blizanca. Nisu dokazane nikakve značajne razlike između skupina ako se promatraju nemogućnost dojenja i pojava depresije poslije porođaja kao ishodi intervencije.

Jako je malo dokaza koji bi mogli pružiti jasne smjernice za postupanje kod porođaja u blizanačkoj trudnoći. U svakom slučaju, žene s blizanačkom trudnoćom bi se trebale upoznati s koristima i rizicima koje nose i vaginalni porod i carski rez, uključujući kratkoročne i dugoročne posljedice za sebe i svoje dijete. Buduća istraživanja bi trebala biti usmjerena pronalaženju jasnijih dokaza na ovu temu. Ipak, medicinske intervencije kod poroda bi se trebale izbjegavati ako ne postoji opravdana klinička vjerojatnost da će to biti dugoročno korisno za majku i dijete.