Ovaj je sustavni pregled prva obnovljena verzija Cochrane sustavnog pregleda o učinku različitih financijskih poticaja kojima je cilj utjecati na ponašanje zdravstvenih radnika koji propisuju lijekove. Znanstvenici Cochrane pretražili su literaturu kako bi pronašli sve studije koje bi mogle odgovoriti na to pitanje i pronađeno je 18 studija. Doneseni zaključci navode se dalje u tekstu.

Što su financijski poticaji za zdravstvene radnike koji propisuju lijekove?

Velika količina novca u zdravstvu troši se na lijekove, i taj iznos se neprestano povećava. Veći trošak za lijekove mogao bi značiti da će u zdravstvu ostati manje novca za druge zdravstvene ili ne-zdravstvene usluge. Zdravstvena osiguranja i političari stoga traže načine kako osigurati bolju uporabu lijekova i kontrolirati troškove lijekova, a u isto vrijeme osigurati da pacijenti dobiju lijekove koji im trebaju.

Jedan način kontroliranja potrošnje lijekova je utjecanje na zdravstvene radnike koji propisuju lijekove putem financijskih poticaja. Jedna vrsta takvih poticaja je uvođenje ciljanog budžeta, odnosno limita potrošnje. Ta mjera podrazumijeva da liječnici i zdravstvene organizacije imaju određeni propisani budžet i njihova je odgovornost potrošnju zadržati u okviru tog budžeta. Drugi je pristup uvođenja plaćanja za poželjno ponašanje, pri čemu se liječnici i njihove ustanove financijski nagrađuju ili kažnjavaju zbog načina na koji propisuju lijekove. Treći je pristup primjena politike povrata dijela novca. Kod tog pristupa liječnici i njihove ustanove dobivaju manju količinu povrata novca za propisane lijekove, zbog čega su liječnici financijski motivirani da propisuju manje lijekova.

Te politike mogle bi utjecati na liječnike da propisuju manje lijekova ili jeftinije lijekove. To bi moglo dovesti do smanjenja korištenja nepotrebnih ljekova, ali također i do lošijih ishoda u zdravstvu.

Što se događa kad se uvedu financijski poticaji za one koji propisuju lijekove?

Ciljani budžet/limit potrošnje za lijekove:

- Ta mjera može dovesti do umjerenog smanjenja u ukupnoj potrošnji ljekova po pacijentu (dokazi niske pouzdanosti).

- Nije moguće dati sigurne zaključke o učinku te mjere na cijenu lijekova ili korištenje zdravstvene skrbi jer je pouzdanost tih dokaza procijenjena kao vrlo niska.

- Učinak te mjere na ishode zdravlja nije bio mjeren.

Plaćanje za poželjno ponašanje:

- Nije moguće dati uvjerljiv zaključak o učinku takvih mjera na korištenje lijekova ili ishode zdravlja jer je pouzdanost dokaza procijenjena kao vrlo niska.

- Učinak tih mjera na cijenu lijekova ili korištenje zdravstvene skrbi nije bio mjeren.

Mjere usmjerene na povrat novca potrošenog za lijekove:

- Nije moguće dati uvjerljiv zaključak o učinku takvih mjera jer je pouzdanost dokaza procijenjena kao vrlo niska.

Za koje razdoblje je pretražena literatura korištena u ovom sustavnom pregledu?

Autori su pretražili studije koje su objavljene do siječnja 2015.