Dobroćudna epilepsija s centrotemporalnim šiljcima (BECTS) je jedan od najčešćih poremećaja s epileptičnim napadajima u djece. Liječenje tih poremećaja izaziva polemike, jer napadaji prestaju u skoro sve djece do vremena kad ona dosegnu pubertetsko doba. Međutim, taj poremećaj možda i nije tako dobroćudan kako njegovo ime sugerira, budući da djeca mogu imati specifične teškoće spoznajnih funkcija. Liječenje se započinje kada se primijeti da su napadaji učestaliji i težeg oblika.

Provedeno je nekoliko istraživanja (analizirana je literatura objavljena do 30. travnja 2013. godine) koja su uspoređivala učinak nekoliko antiepileptičnih lijekova. Jedna od četiri studije koje su bile uključene u ovaj Cochrane sustavni pregled pokazala je da, kratkoročno gledajući, antiepileptični lijek sultiam može smanjiti učestalost napadaja prilikom dobroćudne epilepsije s BECTS-om. Pri usporedbi karbamazepina i topiramata nije uočena značajna razlika u broju pacijenata koji su razvili komplikacije, osim većeg rizika za razvoj osipa. Broj pacijenata koji su prekinuli liječenje zbog posljedičnih komplikacija također se pokazao neznačajnim. Nema dovoljno dokaza o tome imaju li ili nemaju antiepileptični lijekovi ikakav dugoročan učinak u sprječavanju napadaja ili djelovanje na spoznajne funkcije djeteta. Optimalno liječenje tek se treba utvrditi. Potrebno je provesti još istraživanja da bi se ustanovili učinci liječenja nasuprot izostanku liječenja na kontrolu napadaja i intelektualne funkcije; potrebno je usporediti učinke postojećih terapija.