Istraživačko pitanje

Da li je bolje upotrijebiti otvorenu ili zatvorenu kiruršku tehniku prikazivanja gornjeg očnjaka zadržanog na nepcu?

Dosadašnje spoznaje

Trajni gornji očnjaci obično niču u dobi između 11 i 12 godina. U 2% do 3 % mladih ljudi, gornji očnjaci ne uspiju niknuti te ostaju impaktirani, odnosno zadržani na nepcu. To može dovesti do neuglednih praznina u zubnom nizu, oštetiti korijene susjednih zuba (toliko ozbiljno da može dovesti do gubitka tih zuba), a u nekim slučajevima može doći do razvoja cisti.

Rješavanje tog problema zahtjeva dosta vremena i skupo je. Obično je nužan kirurški zahvat te postavljanje ortodontskih bravica na dvije do tri godine, kako bi se očnjak premjestio na odgovarajuću poziciju. U Ujedinjenom Kraljevstvu rutinski se koriste dvije kirurške metode: zatvorena tehnika podrazumijeva otkrivanje impaktiranog zuba, ljepljenje ortodontske bravice na zub i promjena pozicije režnja tkiva na nepcu. Nedugo nakon operacije koristi se ortodontska bravica da bi se se laganom silom očnjak premjestio na odgovarajuće mjesto u zubnom nizu. Očnjak se premješta na mjesto ispod razine zubnog mesa. Druga metoda je otvorena tehnika kod koje se kao i u prethodnoj metodi kirurški otvara impaktirani zub, ali umjesto da se na zub odmah stavi ortodontska bravica, na eksponirani prostor stavlja se parodontološki zavoj. Nakon otprilike 10 dana zavoj se uklanja te se očnjaku omogučava da prirodno nikne. Kada zub nikne dovoljnom površinom da se na njega zalijepi ortodontska bravica, koristi je se kako bi se zub smjestilo u zubni niz.

Obilježja uključenih istraživanja

Dokazi prikupljeni u ovom pregledu obuhvaćaju studije objavljene do veljače 2017. godine. Autori Cochraneove uredničke skupine za zdravlje usne šuplijne pronašli su tri relevantne studije koje su uključivale 146 sudionika čiji su očnjaci zadržani na nepcu, s jedne ili obje strane. Većina sudionika bile su žene, a prosječna dob bila je između 14 i 17 godina. Dvije studije su vjerojatno bile pristrane zbog načina na koji su osmišljene.

Ključni rezultati

Provedena je zajednička statistička analiza za rezultate triju studija i došli do zaključka da jedna tehnika nema prednost nad drugom da bi se osiguralo repozicioniranje zuba bez potrebe za ponavljanjem operacije.

Pet od 141. analizirana sudionika nisu imali uspješnu operaciju, a od njih 5 kod jednog je došlo do komplikacija zbog odvajanja zlatnog lanca u toku operacije. U jednoj studiji zabilježene su komplikacije nakon operacije, kada je jedan sudionik iz zatvorene skupine dobio infekciju nakon operacije koja je zahtijevala liječenje antibioticima te kod jednog sudionika iz zatvorene skupine koji je osjetio bol pri dovođenju očnjaka u zubni niz jer mu je zlatni lanac probijao sluznicu nepca.

Nismo mogli usporediti rezultate studija za niti jedan drugi parametar jer studije nisu donosile zaključke o razlikama među dvjema tehnikama u boli, neugodi, izgledu, zdravlju sluznice, trajanju i cijeni zahvata (ili su donosili dokaze slabe kvalitete)

Kvaliteta dokaza

Procijenili smo da su dokazi slabe kvalitete, što znači da ne možemo biti sigurni u zaključke.

Zaključak autora

Čini se da u odnosu na bilo koji parametar jedna tehnika nije bolja od druge za pomicanje impaktiranog očnjaka na valjano mjesto, ali rezultati nisu pouzdani zbog slabe kvalitete dokaza. To ukazuje na potrebu za kvalitetnijim studijama. Trenutno se provode tri studije. Kada budu gotove, uključiti ćemo ih pri obnavljanju ovog pregleda literature i možda moći donijeti uvjerljivije zaključke.