Apstinencijski plus programi su široko rasprostranjene intervencije koje prvotno ciljaju na mlad ljude. Pod pretpostavkom da je seksualna apstinencija najbolji način prevencije HIV-a, apstinencijske plus intervencije ciljaju na sprječavanje, zaustavljanje i smanjenje seksualne aktivnosti; ipak, programi također promiču korištenje kondoma i ostalih strategija sigurnog seksa kao alternativu za seksualno aktivne sudionike. Apstinencijski plus programi razlikuju se od intervencija samo apstinencijom, koje promoviraju apstinenciju kao jedini način HIV prevencije bez poticanja sigurnog seksa.

Ovaj Cochraneov sustavni pregled je uključio 39 randomiziranih i dijelom randomiziranih kontrolnih istraživanja koja uspoređuju apstinencijske plus programe sa različitim kontrolnim grupama (npr. „uobičajena njega“, nikakva intervencija). Iako je provedena široka međunarodna pretraga za istraživanjima, sve uključena istraživanja provedena su među mladima u SAD-u, Kanadi i Bahamima (ukupan početni broj uključenih=37724 ispitanika). Uključeni programi provedeni su u školama, društvenim centrima i zdravstvenim ustanovama. Nije provedena meta-analiza zbog nedostajućih podataka i razlikama u izradi programa.

Korištenjem različitih kontrolnih skupina, 24 od 39 procjena je pokazalo značajan zaštitni učinak intervencije na barem jedan biološki ili bihevioralni ishod u kratkoročnom, srednjeročnom ili dugoročnom praćenju. Osam istraživanja nije pronašlo nikakve dokaze da apstinencijski plus programi djeluju na incidenciju samoprijavljenih spolno prenosivih bolesti (SPB) i ograničene dokaze da programi imaju protektivni učinak na incidenciju samoprijavljenih trudnoća. Rezultati bihevioralnih ishoda bili su nedosljedni među istraživanjama. Pronalasci gotovo svih istraživanja koja su ocjenjivala znanje o HIV-u bili su u korist intervencijskih skupina nad kontrolnima. Nisu uočene nikakve štete na nijedan ishod, uključujući incidenciju i učestalost seksualnih aktivnosti.

Ograničenja ovog sustavnog pregleda literature uključuju nedovoljno prijavljivanje bitnih ishoda, oslanjanje na sudionike programa koji bi trebali točno opisati svoja ponašanja i metodološke slabosti u uključenim istraživanjima.