Istraživačko pitanje

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je ispitati djelotvornost treninga, vježbe ili drugih intervencija čiji je cilj pomoći ljudima koji su preživjeli moždani udar da ustanu samostalno iz sjedećeg položaja, u usporedbi s uobičajenom skrbi ili nikakvom intervencijom.

Dosadašnje spoznaje

Ustajanje u uspravan položaj iz sjedećeg položaja je jedna od aktivnosti koje u svakodnevnom životu najčešće izvodimo, i nešto je što ljudi trebaju biti u mogućnosti napraviti kako bi počeli hodati. Nakon moždanog udara ljudi mogu imati problema u ustajanju iz sjedećeg položaja u uspravan položaj. Ovaj Cochrane sustavni pregled ispitao je učinke treninga ili vježbe na mogućnost ustajanja iz sjedećeg položaja. Također, su ispitani učinci različitih položaja stolica koji bi mogli pomoći ljudima pri ustajanju iz sjedećeg položaja.

Značajke istraživanja

Pronađeno je 13 studija koje su objavljene do lipnja 2013. Te studije su uključile 603 ispitanika koji su imali moždani udar. Dvanaest studija je istraživalo učinak različitih vrsta treninga ili vježbi: šest studija (276 sudionika) ispitivalo je ponavljajući trening ustajanja iz sjedećeg položaja, četiri studije (246 sudionika) ispitivale su trening s programom vježbanja koji je uključivao trening ustajanja iz sljedećeg položaja, jedna studija (12 sudionika) uključivala je program vježbanja (trening sjedenja) čiji je cilj bio poboljšati ustajanje iz sjedećeg položaja, i jedna studija (42 sudionika) je ispitivala povratne informacije (informacije o simetričnosti težine koje su preuzimale noge) tijekom ustajanja iz sjedećeg položaja. Jedna od studija ispitivala je učinke stojećeg položaja za sit-to-stand: ova studija (devet sudionika) uspoređivala je sit-to-stand sa štapom i bez štapa. Ova studija je mjerila ljude tijekom tri testa ustajanja za stajanje sa štapom i tri testa ustajanja za stajanje bez štapa; nije bilo perioda treninga.

Ključni rezultati

Zajedničkom analizom rezultata ovih studija dobiven je dokaz o povoljnom učinku treninga ili vježbe koja cilja na poboljšanje izvedbe ustajanja u uspravni položaj u usporedbi s uobičajenom skrbi, nikakvom terapijom ili nekom alternativnom intervencijom: ljudi koji su sudjelovali u treningu ili vježbi brže su uspjeli ustati iz sjedećeg položaja i povećali su količinu težine kojom su mogli opteretiti noge poslije moždanog udara. Također, bilo je određenih dokaza da su ti povoljni učinci bili prisutni nekoliko mjeseci nakon završetka treninga. Čini se da trening za vježbanje ustajanja iz sjedećeg položaja nije djelovao na broj padova koje su ljudi imali, iako je dokaz za to bio slabe kvalitete. Nije bilo dovoljno dokaza da bi se reklo koja je bila idealna količina treninga ili vježbe, ali rezultati ukazuju da trening tri puta tjedna kroz dva do tri tjedna može biti dovoljan za djelotvorne učinke. Nisu nađeni dokazi za nikakve ishode, osim vremena za ustajanje iz sjedećeg položaja ili težine kojomse može opteretiti pogođena noga, ili bilo kakav dokaz da je dužina programa treninga ili vrijeme otkad su sudionici imali moždani udar imalo ikakve učinke na rezultate. Studije koje su pronađene uglavnom su uključivale ljude koji su mogli hodati i ustati iz sjedećeg položaja na početku istraživanja tako da rezultati vrijede samo za tu skupinu ljudi. Drugim riječima, ovi rezultati ne vrijede za ljude koji nisu bili u mogućnosti samostalno ustati iz sjedećeg u stajaći položaj. Potrebna su stoga daljnja istraživanja kako bi se istražio učinak treninga ustajanja iz sjedećeg položaja za te ljude. Dostupne studije ukazuju da učinkovite intervencije mogu biti ili specifični ponavljajući trening ustajanja iz sjedećeg položaja ili program vježbi koji uključuje ponavljajuće ustajanje iz sjedećeg položaja. Dokazi su nedovoljni da bi se došlo do zaključka koji se tiču optimalnog trajanja ili intenziteta treninga.

Kvaliteta dokaza

Nije pronađeno dovoljno dokaza koji se odnose na glavni rezultat, a to je mogućnost samostalnog ustajanja iz sjedećeg u uspravni položaj, da bi se mogao donijeti opći zaključak. Ipak, nađeni su dokazi srednje kvalitete, iz malog broja malih studija, da intervencije koje su usmjerene na poboljšavanje izvedbe ustajanja iz sjedećeg položaja mogu imati pozitivne učinke na brzinu ustajanja za stajanje i težinu kojom se može opteretiti pogođena noga. Pronađeno je nedovoljno dokaza kako bi se došlo do zaključka o učinku treninga ustajanja iz sjedećeg položaja na ostale rezultate. Preporučuje se provesti nova, velika klinička istraživanja kako bi se potvrdili rezultati ovoga Cochrane preglednog članka i kako bi se utvrdili učinci različitog broja ponavljanja i trajanja terapije. Buduće studije bi trebale uključiti mjerenje funkcionalnih sposobnosti i trebale bi mjeriti dugoročne rezultate kao i rezultate odmah nakon terapije.