Ozljede trbuha su učestale i mogu biti zatvorene, odnosno uzrokovane tupim udarcem kao kod automobilske nesreće ili pada, ili otvorene ozljede od vatrenog oružja ili uboda oštrim predmetom. Takve su ozljede uglavnom povezane s oštećenjem trbušnih organa kao što su jetra, slezena, bubrezi, crijeva i velike krvne žile koje okružuju te organe. Tada može doći do obilnog krvarenja ili curenja sadržaja crijeva u abdomen, što može ugroziti život. Pregled tijela pacijenta, inače najpouzdaniji način procjene pacijenta,kod ozljeda trbuha nije dostatan za utvrđivanje opsega oštećenja. S druge strane, nitko se ne bi smio podvrgnuti kirurškom postupku ako to nije neophodno. Postoje prikazi u literaturi koji ukazuju da čak i ako se provede kirurški zahvat, neke ozljede operateru mogu promaknuti.

Kontinuirano promatranje pacijenata s očekivanjem da će ozljeda zacijeliti prirodnim putem, i kirurška intervencija koja se provodi samo ako se za tim pojavi potreba, zove se selektivni ne-kirurški proces (engl. selective non-operative management, SNOM) ili promatranje. Taj se postupak promatranja koristi kad nema znakova unutarnjeg krvarenja ili infekcije potrbušnice (peritonitis). Ako se za vrijeme promatranja pojave simptomi krvarenja ili infekcije, potrebna je kirurška intervencija.

Autori ovog Cochrane sustavnog pregleda željeli su analizirati sve studije u kojima su osobe s trbušnom ozljedom nasumice upućene ili na operaciju ili promatranje. Pretražene su različite medicinske baze podataka i pronađene su samo dvije studije. U njima su bile uključene 51 i 63 osobe, obje studije provedene su u Finskoj, a napravili su ih isti istraživači. Obje su studije uključile osobe s otvorenim abdominalnim ozljedama uslijed uboda nožem. Autori studija smatraju da kod obje studije postoji umjereni rizik od pristranosti jer je opisan samo dio postupka randomizacije. Isto tako, zbog nedostatka detaljnog opisa metoda nije se mogla ocijeniti cjelokupna kvaliteta studija.

U jednoj studiji (iz 1992-1994 godine) pacijenti su bili upućeni na promatranje ili obaveznu operaciju. Niti jedna osoba nije preminula. Slično tome, u ispitnim skupinama nije bilo razlike u broju osoba s medicinskim komplikacijama. Jedan od štetnih učinaka koji su spomenuli autori u toj studiji bilo je to što su operacijama podvrgnute osobe koje ih zapravo nisu trebale. Nepotrebni kirurški zahvati mogu ljude izložiti potencijalnim komplikacijama.

U drugoj studiji (1997-2002) pacijenti su bili upućeni na promatranje ili dijagnostičku laparoskopiju. U obje grupe niti jedna osoba nije preminula i nije bilo razlike u broju osoba koje su trebale operaciju. Ni u jednoj grupi nije bilo nepotrebnih operacija.

Na temelju rezultata te dvije studije, koje su uključile malen broj ispitanika, može se zaključiti da trenutno nema dokaza koji bi ukazali na prednost kirurškog postupka u odnosu na promatranje osoba s ozljedom trbuha ako pacijenti nemaju simptoma krvarenja ili infekcije.

Autori preporučaju da buduće nasumično kontrolirane studije jasno opišu podatke o vrsti ozljede, broju oštećenih organa, opsegu oštećenja unutarnjih organa i komplikacijama uključenih ispitanika.