Koga bi mogao zanimati ovaj sustavni pregled?

Osobe s anksioznim poremećajima i zlouporabom alkohola, kao i zdravstvene djelatnike.

Zašto je ovaj sustavni pregled važan?

Osobe s anksioznim poremećajima često zlouporabljuju alkohol ili su ovisni o alkoholu. Svi anksiozni poremećaji uključuju dugotrajan i pretjeran strah, koji se može podijeliti prema uzroku straha: generalizirani anksiozni poremećaj (svakodnevne situacije), opsesivno kompulzivni poremećaj (repetitivne misli i ponašanja), panični poremećaj (panični napadaji), post-traumatski stresni poremećaj (prijašnji traumatski događaji), socijalna fobija (negativna procjena od strane drugih) i specifična fobija (specifični objekti ili situacije). Kad osobe s anksioznim poremećajima zlorabe ili su ovisni o alkoholu, oni mogu biti u još težem stanju i još teže ih je liječiti nego ako imaju samo jedan od tih poremećaja. Psihoterapija se najčešće koristi u liječenju anksioznih poremećaja kod osoba s alkoholizmom.  U psihoterapiji se ohrabruje osobu da istraži svoje osjećaje, raspoloženja, ponašanja, misli i reakcije prema uzroku svoje anksioznosti. Doduše, psihoterapija nije uvijek djelotvorna, pa je važno provjeriti jesu li lijekovi djelotvorna mogućnost liječenja.

Pitanja koja obrađuje ovaj pregled literature

Željeli smo provjeriti jesu li lijekovi djelotvorni u terapiji osoba koje imaju i anksiozne poremećaje i alkoholizam. Zbog toga smo sustavno pretražili literaturu kako bi našli randomizirana kontrolirana istraživanja (RCT) u kojima su ispitani lijekovi kao terapija za osobe koje imaju oba poremećaja. RCT pružaju točniju mjeru djelotvornosti lijekova jer se radi o vrsti istraživanja u kojoj svi ispitanici imaju jednaku vjerojatnost da će dobiti lijek ili kontrolnu terapiju (npr. placebo).

Koje studije su uključene u pregled?

Ovaj pregled je pronašao pet RCT-ova u kojima je sveukupno sudjelovalo 290 sudionika (prosječna dob 37,4 godine) s anksioznošću i alkoholizmom. Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do siječnja 2014. Dva istraživanja su gledala socijalnu fobiju, dva su se odnosila na posttraumatski stresni poremećaj i jedno istraživanje se bavilo generaliziranim anksioznim poremećajem. Sva su istraživanja provedena u SAD-u. Većina sudionika bili su muškarci (70%) i ovisnici o alkoholu (79%).

Što nam govore dokazi iz pregleda? 

Nije bilo moguće reći jesu li lijekovi bili djelotvorni u liječenju osoba s anksioznošću i alkoholizmom. Iako je dvostruko više ljudi (57,7%) sa socijalnom fobijom koji su bili liječeni s paroksetinom u dva istraživanja pokazalo znakove poboljšanja u usporedbi s osobama koje su primale placebo (25,8%), kvaliteta dokaza je bila jako niska. Jedno istraživanje je pronašlo kako je buspiron smanjio simptome anksioznosti nakon 12 tjedana liječenja.  Niti jedna druga studija nije opisala ublažavanje simptoma. Terapija lijekovima sudionicima se činila prihvatljiva, ali opet je kvaliteta dokaza za to bila jako niska. Određene nuspojave lijekova, kao što su seksualni problemi, su često opisivani nakon tretmana paroksetinom i sertralinom. Nije bilo dokaza da je terapija bila djelotvorna za ovisnost o alkoholu.

Bilo je teško protumačiti rezultate istraživanja koja su uključena u ovaj pregled. Velik udio sudionika (ukupno 43,1%) je odustalo od sudjelovanja u istraživanju prije nego je terapija završila. Nadalje, ishodi koji su pronađeni su ili bili neprecizni, ili se činilo da se temelje na selektivnom prikazu mjera koje su pokazale efikasnost lijekova. Dva istraživanja financirale su farmaceutske kompanije koje proizvode te lijekove pa je moguće da su stoga prikazani rezultati koji su išli u prilog lijekovima.