Što je strongiloidna infekcija i kako ivermektin može djelovati

Strongyloides stercolaris je parazit koji živi u crijevu zaraženih ljudi. Infekcija nije ozbiljna za većinu ljudi, ali može biti smrtonosna za ljude s oslabljenim imunološkim sustavom (imudeficijencijom). Ljudi se zaraze kada dođu u kontakt s tlom i vodom kontaminiranim parazitima. Kronična infekcija obično uzrokuje kožni osip, povraćanje, proljev i zatvor, te dišne probleme, primjerice bolest nalik astmi. Ta bolest može se liječiti ivermektinom, albendazolom ili tiabendazolom. Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda literature bio je analizirati dokaze iz kliničkih istraživanja u kojima je ispitano je li ivermektin bio bolji ili lošiji u odnosu na ostale terapije.

Rezultati pronađenih istraživanja

Pregledali smo dokaze koji uspoređuju učinke ivermektina u odnosu na albendazol i tiabendazol. Nakon što smo pretražili dokaze objavljene do kolovoza 2015., uključili smo 7 kontroliranih randomiziranih ispitivanja. U njima je sudjelovalo ukupno 1147 odraslih s kroničnom strongiloidnom infekcijom. Istraživanja su provedena između 1994. i 2011. godine na različitim mjestima (Afrika, Jugozapadna Azija, Amerika i Europa). Četiri istraživanja su procjenjivala djelotvornost ivermektina u usporedbi s albendazolom, a tri istraživanja su procjenjivala djelotvornost ivermektina u usporedbi s tiabendazolom.

Usporedba ivermektina i albendazola

Terapija ivermektinom vjerojatno izliječi mnogo više osoba nego liječenje albendazolom(umjerena kvaliteta dokaza), i ivermektin se može s jednako ili bolje podnositi (niska kvaliteta dokaza). Uključena istraživanja nisu prikazala podatke o ozbiljno štetnim događajima ili smrti.

Usporedba ivermektina i tiabendazola

Lječenje ivermektinom i tiabendazolom može izliječiti jednak broj ljudi sa strongiloidnom infekcijom (niska kvaliteta dokaza), ali ivermektin se vjerojatno bolje podnosi (umjerena kvaliteta dokaza). Uključena istraživanja nisu prikazala podatke o ozbiljno štetnim događajima ili smrti.