Dosadašnje spoznaje

Velik broj bolesti remeti prolazak hrane kroz probavni trakt. Pacijenti s poteškoćama u gutanju mogu razviti nizak prehrambeni status koji utječe na njihov oporavak od bolesti, operacije i ozlijede. Stanja povezana s poremećajima gutanja uključuju moždani udar, neurološke bolesti, demenciju, rakove glave i vrata, amiotrofičnu lateralnu sklerozu, fizičke prepreke i disfagiju uslijed moždanog udara. Hranjenje kroz nazogastričnu sondu je tehnika koja dokazano pruža prehrambenu podršku. Sondu može umetnuti medicinska sestra. Perkutana endoskopska gastrostoma (PEG) uključuje direktno umetanje sonde za hranjenje u trbuh kroz abdomen, te je osobito korisna kada je enteralna prehrana (koja zaobilazi usta) potrebna duže vrijeme.

Istraživačko pitanje

Produženo korištenje nosne sonde može dovesti do štetnih događaja kao što su oštećenje nosa i grkljana, kronične upale sinusa, gastroezofagealne refluksne bolesti, apiracijske upale pluća (što može nastati udisanjem sadržaja trbuha što vodi do infekcija nižeg dijela dišnog trakta i upale pluća).

Obilježja istraživanja

Najnovije informacije za ovaj Cochrane sustavni pregled dobivene su iz 11 randomiziranih kontroliranih istraživanja koja uspoređuju nazogastričnu sondu s PEG-om kod ukupno 735 pacijenata. Sedam je istraživanja mjerilo neuspjehe npr. prekid hranjenja, blokiranje ili curenje sonde za hranjenje kod 408 pacijenata gdje su nasumično ispitane želučane sonde ili PEG.

Ključni rezultati

Istraživanja su pokazala veću vjerojatnost neuspješnog liječenja s nosno-želučanom (nazogastričnom) sondom. Broj smrti nije se razlikovao kod te dvije metode; niti cjelokupna pojava štetnih događaja. Sudionici s PEG-om možda imaju veću kvalitetu života.

Kvaliteta dokaza

Moguća ograničenja ovog pregleda uključuju mali broj sudionika u većini istraživanja, što se može objasniti velikom cijenom PEG-a i zahtjevom za endoskopijom, operativnim izazovima u postizanju kliničkog ispitivanja u ovom području, te različitom dužinom kontrola pacijenata u istraživanju (od manje od četiri tjedna do šest mjeseci). Postoje kliničke razlike u ispitivanjima, s pacijentima koji imaju različite osnovne bolesti i različite tehnike koje su se koristile pri umetanju PEG-a. Zaključci ovog pregleda literature bi se trebali tumačiti s oprezom jer su u većini uključenih studija utvrđeni metodološki problemi, zbog čega je povećan rizik od pristranosti u istraživanju. Sustavni pregled literature je vrijedan jer analizira 11 istraživanja, s uzorkom od 735 pacijenata. Usprkos tome, potrebna su daljnja randomizirana klinička istraživanja koja će biti metodološki kvalitetno provedena.