Depresivni poremećaji su česti u djece i adolescenata, a ukupna pojavnost je 5,7 % za adolescente (13-18 godina) i 2,8% za djecu (mlađi od 13 godina). Zajednički simptomi depresije za djecu i adolescente su loše raspoloženje, gubitak interesa, poteškoće s koncentracijom i motivacijom, promjene apetita i spavanja, razdražljivost, fizički simptomi kao glavobolja i probavne smetnje te u nekim slučajevima samobuilačka promišljanja. Ako se ne liječe, depresivni poremećaji u ranijoj dobi mogu se nastaviti i u odrasloj dobi te ih je teže liječiti, kako vrijeme odmiče. I psihološke terapije i antidepresivi se mogu koristiti za liječenje depresije u djece i adolescenata. Psihološke terapije, koje se ponekad nazivaju "terapije razgovorom", uključuju rad sa stručnim terapeutom kako bi se liječila depresija. Češće psihološke terapije su kognitivno bihevioralna terapija (KBT), interpersonalna psihoterapija (IPT) i psihodinamska terapija. Postoje različite vrste lijekova antidepresiva, a svi su razvijeni kako bi specifično djelovali na kemijske spojeve u mozgu za koje se vjeruje da su povezane s depresijom. U ovom pregledu literature analizirane su studije u kojima su ispitane psihološke terapije i antidepresivi, sami i u kombinaciji, kako bi se procijenio učinak tih intervencija na depresiju u djece i adolescenata.

Kako bi se procijenilo je li bilo koja intervencija, ili kombinacija, najučinkovitija, u ovaj Cochrane sustavni pregled uključene su studije koje su uspoređivale: (1) bilo koju psihološku terapiju s bilo kojim antidepresivnim lijekom; (2) bilo koju kombinaciju tih terapija (psihološka terapija i lijekovi) ili samu psihoterapiju ili same antidepresive; (3) bilo koju kombinaciju tih terapija (psihološka terapija plus antidepresivni lijekovi) s placebom ili "uobičajeno liječenje"; (4) bilo koju kombinaciju tih terapija (psihološka terapija plus antidepresivni lijekovim) s bilo kojom od terapija plus placebo.

Uključeno je 11 randomiziranih kontroliranih istraživanja u kojima je sudjelovalo ukupno 1307 ispitanika. Ta istraživanja provela su različite usporedbe, a samo mali broj istraživanja sadržavao je informacije o svakoj od usporedbi koje su u pregledu. Iako je većina analiza uključivala više od jedne studije rezultati ovih studija su se ponekad značajno razlikovali ili su bili čak i kontradiktorni. U pogledu nuspojava, u jednoj studiji su stope suicidalnih misli bile veće kod onih koji su uzimali lijekove, naspram same psihološke terapije. Općenito, nije bilo moguće postići zaključke iz zbirnih statističkih analiza (meta-analiza) niti utvrditi koja je intervencija učinkovitija.

Ukratko, temeljem dostupnih dokaza, ne znamo je li psihološka terapija, antidepresivi ili njihova kombinacija najučinkovitiji izbor za liječenje depresivnih poremećaja u djece i adolescenata.