Istraživačko pitanje

Cilj ovoga sustavnoga pregleda bila je procjena djelotvornosti edukacije pacijenata na bol, invalidnost, radni status i nuspojave u odnosu na drugi način liječenja, placebo (lažna terapija) ili bez liječenja akutne i subakutne nespecifične križobolje.

Dosadašnje spoznaje

U zapadnim je društvima bol u donjem dijelu leđa (križobolja) teret koji uzrokuje visoke troškove u smislu zdravstvenih troškova i gubitka produktivnosti. To je čest poremećaj koji pogađa 12% do 30% stanovnika svaki dan. Edukacija koja se naziva „Škola za leđa“ (engl. back school) je terapijski program koji uključuje obrazovanje i vježbe. Daje se skupinama ispitanika koji su pod nadzorom zdravstvenih usluga. Takva edukacija prvi put je uvedena u Švedskoj 1969. godine. Sadržaj i duljina škole dosta se razlikuju, ovisno o tome gdje se provodi.

Ciljana populacija ovoga sustavnoga pregleda literature bile su osobe s akutnom i subakutnom (između akutne i kronične) nespecifičnom križoboljom. Nespecifičnu križobolju smo definirali kao bol u donjem dijelu leđa, lokaliziranu ispod lopatica (rameni obruč) i iznad stražnjice, a za koju nije moguće otkriti specifični razlog (kao što su infekcije, tumori, metastaze, osteoporoza, reumatoidni artritis, prijelomi ili upalni procesi). Akutna i subakutna bol znači da bol nije trajala više od šest odnosno 12 tjedana. Naši glavni rezultati su bili bol i invalidnost, a sekundarni ishodi radni status i nuspojave.

Obilježja uključenih istraživanja

Autori su uključili četiri studije u ovaj pregled literature. Te studije bile su uključene i u prethodnu inačicu ovoga pregleda, što znači da nismo pronašli nove relevantne studije za uključivanje u ovu obnovljenu verziju. Analizirane škole bile su previše različite da ih se zajedno mogli analizirati rezultati tih studija. Pola studija imalo je visok rizik od pristranosti. Kvaliteta dokaza bio je vrlo niska za sve ishode.

Jedna studija je usporedila „školu za leđa“ s placebom (lažna terapija) i utvrdila da za kratkoročno praćenje nema razlike za bol između njih. Što se tiče radnih statusa, u kratkoročnom praćenju ljudi u skupini koja je pohađala školu imali su značajno kraće trajanje bolovanja od ljudi u skupini koja je primala placebo.

Četiri studije su usporedile školu za leđa s drugim vrstama terapija (fizikalna terapija, miofascijalna terapija, manipulacije zglobova, savjetovanje) Sve u svemu, nisu uočene razlike u boli, invalidnosti, radnom statusu i nepovoljnim događajima u bilo kojem vremenu praćenja. Samo jedno istraživanje je pokazalo da je, u kratkoročnom praćenju dodavanje programa škole programu za brigu o stanju leđa bilo učinkovitije od same škole za leđa po pitanju invalidnosti.

Ključni rezultati

Uključene studije nisu dovoljne da bi se jasno odgovorilo na postavljeno pitanje, pa je vrlo vjerojatno da će uključivanje novih dobro osmišljenih studija u budućnosti promijeniti zaključke. Međutim, ne čini se da se zasad liječenje „školom za leđa“ naširoko koristi za osobe s akutnom i subakutnom nespecifičnom boli u donjem djelu leđa, a taj pristup ne podupiru ni smjernice za praksu.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza bila je niska za sve rezultate. Razlozi tome su loše ustrojene studije i nepreciznosti rezultata.