Prekomjerna tjelesna težina postala je zdravstveni problem širom svijeta. Pretilost ili debljina mogu utjecati na izbor kontracepcijskih metoda za sprječavanje trudnoće. Hormonska kontracepcija uključuje pilule, naljepke za kožu, vaginalne prstenove, implantate, injekcije i hormonsku intrauterinu kontracepciju (spiralu).

U okviru ovog Cochrane sustavnog pregleda literature pretražena je literatura objavljena do 4. kolovoza 2016. Istraživači su tražil kliničke pokuse o hormonskoj kontracepciji u pretilih ili debelih žena. Tražena su istraživanja u kojima je provedena usporedba pretilih ili debelih žena sa ženama normalne težine ili tjelesnog indeksa mase (engl. body mass index, BMI). Formula za računanje BMI glasi: težina (kg) / visina (m²). Uključena su istraživanja svih vrsta. U prvoj verziji ovog sustavnog pregleda istraživači su se javili i autorima uključenih istraživanja kako bi se potencijalno pronašle dodatne studije koje nisu nađene pretraživanjem literature.

U ovoj obnovljenoj verziji sustavnog pregleda dodano je 8 novih istraživanja. Tako da sada aktualna verzija Cochrane sustavnog pregleda ima uključeno 17 istraživanja u kojima je sudjelovalo 68.813 žena. Prikazani su rezultati za 12 istraživanja različite kvalitete. Većina nije pokazala da hormonska kontracepcija dovodi do većeg broja trudnoća u pretilih ili debelih žena. Dvije od 5 studija koje su ispitale pilule našle su razliku između skupina ovisno o BMI. U jednoj su pretile žene imale veći rizik od trudnoće. Druga je pronašla manju stopu trudnoće u debelih žena nego u onih koje nisu bile debele. Druga studija je također ispitala novu vrstu naljepka za kožu. Debele žene koje su koristile naljepak imale su veću stopu trudnoće. U 5 istraživanja koja su analizirala hormonske kontraceptive u obliku implantata, 2 su istraživanja pokazala razliku između skupina po težini. Ispitani su starijih implantati koji se sastoje od 6 kapsula. Jedno istraživanje je pokazalo veću stopu trudnoća nakon 6 i 7 godina u žena koje su težile više od 70 kg. Ostala su opisala razliku u trudnoćama nakon 5 godina samo među skupinama manje težine. Rezultati istraživanja u kojima su ispitane druge metode hormonske kontracepcije nisu pokazali da je pretilost ili debljina povezana sa stopom trudnoća. Te metode uključuju injekcije, hormonsku spiralu i implantate s jednim ili dva štapića.

Uključena istraživanja općenito ne pokazuju povezanost između BMI ili težine i učinka hormonskih metoda. Pronađeno je malo istraživanja za svaku pojedinu metodu. Istraživanja koja su koristila BMI umjesto težine mogu pokazati je li količina tjelesne masti povezana s djelotvornošću kontracepcijskih metoda u sprječavanju trudnoće. Metode koje su istražene dobro djeluju ako ih se uzima u skladu s uputama. Ukpuna kvaliteta dokaza bila je niska, osobito u starijim istraživanjima. Međutim, mnoga istraživanja imala bi veću kvalitetu kad bi se uzimala u obzir njihova izvorna svrha, a ne usporedbe koje su u ovom sustavnom pregledu promatrane.