Atipični antipsihotici u liječenju poremećaja ponašanja u djece i mladih

Istraživačko pitanje

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda literature je bio istražiti učinak i sigurnost atipičnih antipsihotika (novija generacija sredstava za smirenje) u usporedbi s placebom (lažnom tabletom) u liječenju poremećaja ponašanja (npr. buntovnost, neposlušnost, agresivnost) u djece i mladih.

Dosadašnje spoznaje

Djeca i mladi s poremećajima ponašanja često pokazuju agresiju i teže probleme s ponašanjem. Kod obitelji to može rezultirati traženjem zdravstvenih usluga, pri čemu se za ublažavanje simptoma mogu koristiti atipični antipsihotici. Uporaba atipičnih antipsihotika u liječenju poremećaja ponašanja sve je češća.

Obilježja uključenih istraživanja

Istražili smo dokaze za atipične antipsihotike u odnosu na placebo u liječenju poremećaja ponašanja u djece i mladih. Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do 19. siječnja 2017. Pronašli smo 10 studija. Od toga ih je osam istraživalo učinak risperidona, jedna učinak kvetiapina i jedna učinak ziprasidona. Pet studija su pilot studije (male, početne studije za procjenu izvedivosti i troškova provođenja veće studije). Pet je studija imalo 38 ili manje sudionika; jedna studija imala je 50 sudionika, dvije studije svaka preko 100 sudionika, jedna 168 sudionika i jedna preko 300 sudionika. Devet je studija trajalo četiri, šest ili 10 tjedana. U desetoj su studiji klinička ispitivanja trajala 6 mjeseci. Devet od 10 studija imalo je neku vrstu podrške/financiranja farmaceutske industrije.

Rezultati i kvaliteta dokaza

Na temelju naše analize možemo zaključiti da je nakon šest tjedana liječenja risperidon doveo do smanjenja agresije (niska kvaliteta dokaza) i problema ponašanja (srednja kvaliteta dokaza) u određenoj mjeri, te da se risperidon pokazao relativno sigurnim u kratkom razdoblju primjene. Međutim, primjena risperidona bila je povezana sa značajnim povećanjem tjelesne težine (niska do srednja kvaliteta dokaza). Postoje i druge nuspojave koje nisu dobro ispitane te dugoročni učinci nisu potpuno jasni. Liječnici koji propisuju takve lijekove, kao i obitelji moraju pažljivo razmotriti koristi i rizike lijekova. Nisu pronađene studije s djecom ispod 5 godina starosti. Nedovoljno je studija za druge lijekove osim risperidona.

Naša preporuka je da se treba provesti više istraživanja kako bi se utvrdili dugoročni učinci i sigurnost ovih lijekova. Također, potrebno je više istraživanja za druge lijekove osim risperidona. U idealnom slučaju, lijek treba primjeniti uz učinkovitu psihocijalnu terapiju ili mu ona treba prethoditi, poput edukacije roditelja, u skladu s postojećim kliničkim smjernicama. Važno je da se lijekovi koriste u odgovarajućim dozama i u odgovarajućem trajanju liječenja. Treba dobro razmisliti o uporabi lijekova sekvencijalno ili u kombinaciji kako bi se optimizirao terapijski učinak i minimalizirala polifarmacija.

Zaključci trebaju biti uzeti u obzir s oprezom zbog ograničenosti dokaza. Studije su koristile različite mjere ishoda, koje su ograničile mogućnost povezivanja zaključaka. Šest od 10 studija imalo je mali broj sudionika, što je utjecalo na snagu studije (sposobnost studije da razlikuje učinak studije određene veličine od slučajnog uzorkovanja). Kvaliteta dokaza za glavne rezultate ovog sustavnog pregleda - agresivnost, probleme ponašanja i dobivanje na tjelesnoj težini - u rasponu je od niske do srednje kvalitete.

Bilješke prijevoda: 

Cochrane Hrvatska
Prevela: Kristina Marinović
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information