Istraživačko pitanje

Autori Cochranea pregledali su dokaze o pripremi humanog korionskog gonadotropina (hCG) u laboratorijskom (in vitro) sazrijevanju jajne stanice (IVM) kako bi odredili njegovu učinkovitost i sigurnost kod žena sa smanjenom plodnošću koje su se podvrgnule potpomognutoj oplodnji. Glavni rezultati bili su rođenje živog djeteta i stopa pobačaja.

Dosadašnje spoznaje

Potpomognuta oplodnja obično uključuje stimulaciju jajnika kako bi se dobio veći broj oocita (nezrelih jajnih stanica). Jedna komplikacija tog postupka je sindrom pretjerane stimulacije jajnika (engl. ovarian hyperstimulation syndrome, OHSS), koji u svojem najozbiljnijem obliku može izazvati komplikacije opasne po život. Žene s policističnim jajnicima (engl. polycystic ovaries, PCO) ili sindromom policističnih jajnika (engl. polycystic ovarian syndrome, PCOS) pod povišenim su rizikom od OHSS. Kod IVM se uzimaju višestruke nezrele oocite, obično iz jajnika koji nije stimuliran, prije naknadnog sazrijevanja i oplodnje. Sazrijevanje u laboratorijskim uvjetima ima nižu stopu živorođenosti od oplodnje u laboratorijskim uvjetima (in vitro), ali se izbjegava rizik od OHSS te može biti pogodniji za žene koje pate od PCO i PCOS. Ta tehnika sazrijevanja jajnih stanica u laboratoriju može biti korisna i kod drugih skupina pacijentica, kao što su žene kojima je potrebno hitno očuvanje plodnosti prije liječenja raka, ili žene koje ne reagiraju na stimulaciju jajnika. Potrebne su strategije za poboljšanje stope sazrijevanja i stope živorođenosti kod IVM. Tijekom normalnog menstrualnog ciklusa, nagli porast luteinizirajućeg hormona (LH) pokreće sazrijevanje oocita i ovulaciju. Humani korionski gonadotropin ima strukturu sličnu LH, i može oponašati njegovu biološku aktivnost. Stoga se može koristiti kao poticaj za početak sazrijevanja oocita, ako se daje kao okidač prije uzimanja oocita. To se zove priprema hCG.

Obilježja uključenih istraživanja

Ovaj sustavni pregled uključio je 4 randomizirana kontrolirana pokusa, s ukupno 522 žene. Jedna studija istraživala je uzimanje 20.000 jedinica pripreme hCG u usporedbi s 10,000 jedinica. Preostale studije istraživale su pripremu 10,000 jedinica hCG u usporedbi s neuzimanjem pripreme. Glavni ishodi bili su stopa živorođenosti i stopa pobačaja po ženi koja je randomizirana. Pregledani su dokazi objavljeni do 29. kolovoza 2016.

Ključni rezultati

Samo je jedna studija izvjestila živorođenost kao glavni ishod po ženi koja je randomizirana; dvije studije su prikazale podatke o dokazanoj trudnoći. Nismo pronašli pouzdane dokaze o razlici između 10.000 jedinica pripreme hCG i nikakve pripreme. Međutim, pronađeni su određeni dokazi niske kvalitete koji su naveli da hCG može biti povezan sa smanjenjem stope trudnoća; 22% žena koje nisu primile pripremu hCG su ostale trudne, u usporedbi s rasponom od 7% do 23% onih koje jesu primile pripremu hCG. Dvije studije prikazale su podatke o stopi pobačaja po ženi koja je randomizirana te nisu našli dokaze o razlici između uzimanja 10,000 jedinica pripreme hCG u usporedbi s neuzimanjem. Nijedna od studija nije prikazala podatke o štetnim događajima (osim pobačaja) ili reakcijama na lijekove.

Nije nađeno dovoljno dokaza koji bi doveli do konačnog zaključka o uzimanju pripreme hCG kod IVM. Potrebni su daljnji randomizirani pokusi, koji su posebno usmjereni na žene s PCOS.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza bila je niska, a glavna ograničenja bila su nepreciznost i nedostatak zasljepljivanja (dio metodologije koji osigurava da ni sudionik ni procjenitelj ne znaju koju su intervenciju primili ispitanici).