Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje dojenje tijekom prvih šest mjeseci života. Usprkos toj preporuci, mnoge žene prestaju dojiti jer im se čini da njihove dojke ne stvaraju dovoljno mlijeka. U mnogim slučajevima kad žene nisu sigurne imaju li dovoljno mlijeka dobiju savjet da piju više tekućine. Majci također treba voda za vlastite tjelesne potrebe. Voda i sve tjelesne tekućine neprestano se gube mokraćom, stolicom i znojem tako da izgubljenu vodu treba nadomjestiti.
Ovaj Cochrane sustavni pregled procijenio je može li povećano uzimanje tekućine kod dojilja imati povoljan učinak na stvaranje mlijeka u dojkama i rast dojenčeta. Međutim, autori sustavnog pregleda u literaturi su pronašli samo jednu malenu kvazi-randomiziranu studiju (s ukupno 210 ispitanica). Studija je bila niske kvalitete i nije prikazala nijedan ishod važan za ovaj sustavni pregled (zadovoljavajući dobitak na težini kod djeteta ili trajanje isključivog dojenja). U istraživanju je opisano stvaranje mlijeka u dojkama (glavni ishod tog istraživanja), ali podatci nisu prikazani na način koji bi dopuštao daljnje analize u ovom sustavnom pregledu. Istraživanje je pokazalo da savjet o povećanom unosu tekućine nije doveo do povećane proizvodnje mlijeka u dojkama, što je mjereno testom hranjenja (vaganje nakon hranjenja). Studija je provedena 1950-ih i tada je bilo uvriježeno da se djeca u razvijenim zemljama važu prije i nakon hranjenja, što se nazivalo test vaganja ili test hranjenja. Međutim, ta se praksa danas ne provodi rutinski kod djece rođene na termin jer se smatra da nije dovoljno precizna mjera proizvodnje mlijeka u dojkama. Uključena studija nije prikazala nijedan od sporednih ishoda ovog sustavnog pregleda: trajanje dojenja, zadovoljstvo majke dojenjem, hidracija majke, dehidracija djeteta ili broj probavnih smetnji.
Učinak uzimanja dodatne tekućine kod majki koje doje i dalje ostaje nepoznat zbog manjka kvalitetnih istraživanja. Međutim, budući fiziološka podloga za bilo kakvo poboljšanje takve vrste ostaje nejasna, provođenje daljnjih istraživanja iz ovog područja nije nužno prioritet. Nema dovoljno dokaza koji bi poduprli povećano uzimanje tekućine osim onoga što je dojilji potrebno da zadovolji svoje fiziološke potrebe.