Dosadašnje spoznaje

Prema modelu teorije uma (engl. theory of mind) osobe s poremećajima iz autističnog spektra (ASD) imaju poteškoća u razumijevanju drugih osoba, njihovih emocija, vjerovanja i misli. Te poteškoće u razumijevanju mogu dovesti do niza drugih problema koje doživljavaju osobe sa ASD-om, uključujući socijalne i komunikacijske probleme, te neka agresivna ponašanja. Zbog toga postoji čitav niz studija u kojima se pokušalo objasniti teoriju uma i slične vještine osobama s ASD-om.

Istraživačko pitanje

Ovaj Cochrane sustavni pregled je pokušao istražiti a) je li moguće osobe s autizmom naučiti vještinama teorije uma i b) da li dokazi iz znanstvene literature podupiru model teorije uma. Poznavanje "teorije uma" može ovisiti o vještinama povezanima s razvojem, uključujući zajedničku pozornost (dijeljenje interesa s drugom osobom), prepoznavanje emocija s tuđih lica ili priča i imitiranje drugih ljudi. Zbog toga su u pregled uključena i istraživanja koja nisu poučavala samo teoriju uma, nego i povezane vještine.

Obilježja istraživanja

Pronađeno je ukupno 22 istraživanja u kojima je sudjelovalo ukupno 695 sudionika. Te su studije prikazale podatke o djelotvornosti intervencija povezanih s teorijom uma. Ovaj sustavni pregled uključuje istraživanja objavljena do 7. kolovoza 2013.

Ključni rezultati i kvaliteta dokaza

Iako su sva istraživanja koristila visoko kvalitetnu osnovnu metodologiju (randomizirani kontrolirani klinički pokus), uočeni su nedostatci u načinu na koji su istraživanja provedena, kao i nedostatci u prikazu podataka. Iako je utvrđeno da postoje neki dokazi da se teorija uma ili povezane vještine, mogu prenijeti osobama koje pate od ASD-a, rezultati koji pokazuju da se te vještine mogu zadržati ili generalizirati na druge situacije, ili da poučavanje teorije uma ima utjecaj na sposobnosti povezane s razvojem su dokazi loše kvalitete. Primjerice, jako rijetko bi se naučenu vještinu moglo generalizirati na novi kontekst, kao što je dijeljenje pozornosti s novom odraslom osobom koja nije terapeut tijekom intervencije. Nove vještine nisu se nužno zadržale tijekom dužeg razdoblja. Ovi dokazi ukazuju da teorija uma ima jako malu važnost za edukacijsku i kliničku praksu za ASD. Potrebna su daljnja istraživanja koja će koristiti longitudinalne metode s boljim mjerama ishoda i višim standardima u prikazivanju podataka kako bi se bolje uvidjeli ispitala takva terapija. Ovo je posebno važno jer se specifični dijelovi teorije uma stalno razvijaju