Istraživačko pitanje

Tražilo se najpogodniji i najtočniji brzi probirni test za identificiranje odraslih osoba bez očitih abnormalnosti dišnog puta koje će izgledno biti teško intubirati (tj. uvesti tubus u dušnik).

Dosadašnje spoznaje

Intubacija osigurava prohodnost dišnog puta dok su pacijenti pod dubokom sedacijom, nesvjesni ili pod općom anestezijom, tako da se njihovo disanje može kontrolirati strojem (ventiliranjem), a odgovarajuća razina kisika im se može isporučiti tijekom operacije, nakon velike traume, tijekom teške bolesti ili nakon srčanog zastoja. Postojanje dišnog puta teškog za intubaciju je potencijalno životno ugrožavajuća situacija.

Intubaciji prethodi laringoskopija (uvođenje mini-kamere za vizualiziranje puta uvođenja tubusa) koja zahtijeva napredne vještine i općenito je predvidljiva. Intubacija je otežana kod približno 10% pacijenata za koje je potrebna posebna oprema i mjere opreza. Nekoliko fizičkih karakteristika povezano je s otežanim dišnim putovima i neuspjelom intubacijom pa bi upozorenje o potencijalno otežanim dišnim putovima bilo korisno. Nekoliko brzih testova koji se izvode uz pacijentov krevet za identificiranje osoba s visokim rizikom za otežanim dišnim putovima su u rutinskoj kliničkoj uporabi, ali njihova preciznost ostaje upitna.

Ispitanici

Uključena su istraživanja koja su obuhvaćala odrasle osobe u dobi od 16 i više godina bez očitih abnormalnosti dišnih putova, a koji su trebale biti intubirane na uobičajen način.

Ispitivani test

Procijenjeno je sedam najčešćih testova koji se rutinski koriste za otkrivanje otežanih dišnih puteva. Za izvođenje ovih testova potrebno je samo nekoliko sekundi i ne zahtijevaju posebnu opremu.

Popis testova (dijagnostički testovi od interesa):

- Mallampati test (originalan ili modificiran; od ispitanika koji sjedi traži se da otvori usta i da isplazi jezik što je više moguće, tako da se može utvrditi vidljivost);

- Wilsonov zbroj (uključuje ispitanikovu težinu, pokretljivost glave i vrata, pokretljivost čeljusti, uvučenost brade, velike zube);

- tireomentalna udaljenost (udaljenost između brade i gornjeg ruba Adamove jabučice);

- sternomentalna udaljenost (udaljenost između brade i ureza između ključnih kostiju);

- test otvaranja usta;

- test ugriza gornje usne;

- ili bilo koja kombinacija ovih testova.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 16. prosinca 2016. (Pretražena su nova istraživanja u ožujku 2018., ali još nisu uključena u ovaj Cochraneov sustavni pregled.)

Značajke istraživanja

Uključeno je 133 istraživanja (844.206 ispitanika) koja su istraživala točnost sedam prethodno navedenih testova, uz 69 drugih uobičajenih testova i 32 kombinacije testova, u otkrivanju otežanih dišnih putova.

Ključni rezultati

Za otežanu laringoskopiju, prosječna osjetljivost (postotak ispravno identificiranih otežanih dišnih putova) kretala se u rasponu od 22% (test otvaranja usta) do 63% (test ugriza gornje usne). Prosječna specifičnost (postotak pravilno klasificiranih ispitanika bez otežanih dišnih putova) kretala se u rasponu od 80% (modificirani Mallampati test) do 95% (Wilsonov zbroj). Test ugriza gornje usne imao je najveću osjetljivost svih razmatranih testova.

Za otežanu intubaciju, prosječna osjetljivost kretala se od 24% (tireomentalna udaljenost) do 51% (modificirani Mallampati test), a prosječna specifičnost kretala se od 87% (modificirani Mallampati test) do 93% (test otvaranja usta). Modificirani Mallampati test imao je najveću osjetljivost od svih razmatranih testova.

Za otežanu ventilaciju maskom za lice (još jedan pokazatelj otežanog dišnog puta), bilo je dovoljno podataka samo za izračun prosječne osjetljivosti od 17% i specifičnosti 90% za modificirani Mallampati test.

Kvaliteta dokaza

Općenito, kvaliteta dokaza iz ovih istraživanja je bila srednja do visoka. Vjerojatnost da istraživanja pruže pouzdane rezultate općenito je bila visoka, iako je u polovici njih liječnik koji intubira znao rezultat prethodno učinjenog testa, što je moglo utjecati na rezultate, ali to je normalna situacija u rutinskoj kliničkoj praksi. Značajke ispitanika, testova i stanja bile su usporedive s onima opaženima u širokom rasponu svakodnevnih kliničkih događanja. Rezultati ovog Cochraneovog sustavnog pregleda trebali bi se primjenjivati u standardnim predoperativnim procjenama dišnih putova u naizgled normalnih hospitaliziranih pacijenata diljem svijeta.

Zaključak

Probirni testovi koji se izvode uz krevet pacijenta ispitani u ovom Cochraneovom sustavnom pregledu nisu dovoljno prikladni za otkrivanje neočekivanih otežanih dišnih putova jer nisu prepoznali veliki broj ljudi koji su imali otežan dišni put.