Angiogeneza je proces nastanka novih krvnih žila od prethodno postojećih krvnih žila normalne krvne opskrbe u tijelu. Tumori ovise o stvaranju novih krvnih žila za svoj rast. Vaskularni endotelni čimbenik rasta (VEGF) je ključna molekula u poticanju rasta novih krvnih žila. Terapije koje ciljaju VEGF su nova skupina lijekova, koji su osmišljeni kako bi djelovali na specifičnu molekulu. Jedan od tih lijekova je bevacizumab (Avastin) koji je istražen u kliničkim pokusima o metastatskom karcinomu dojke. U tijeku su i klinički pokusi s drugim lijekovima. U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature pronađeno je 7 randomiziranih kliničkih istraživanja u kojima je ispitan učinak bevacizumaba na ukupno 4032 pacijentice s metastatskim karcinomom dojke. Te pacijentice ili nisu imale hormonske receptore u karcinomu ili je karcinom uznapredovao tijekom hormonskog liječenja. Glavni rezultat bilo je preživljenje bez napredovanja bolesti, a sporedni rezultati bili su ukupno preživljenje, odgovor na terapiju mjeren promjenom tumora, kvaliteta života i štetnost terapije. Preživljenje bez napredovanja bolesti smatra se zamjenskom (surogatnom) mjerom, odnosno zamjenskim pokazateljem za ukupno preživljenje na kraju praćenja ispitanika. Dodavanje bevacizumaba kemoterapiji značajno je produljilo preživljenje bez napredovanja bolesti i stope odgovora pacijentica koje su ranije primale kemoterapiju i onih koje ranije nisu primale kemoterapiju za metastatsku bolest. Veličina tog učinka ovisila je o vrsti kemoterapije koja je korištena. Najbolji su rezultati uočeni kad je korištena kombinacija tjednog uzimanja paklitaksela i bevacizumaba u pacijentica koje ranije nisu primale kemoterapiju za metastatsku bolest. Iako je preživljenje bez napredovanja bolesti bilo značajno bolje uz bevacizumab, nije bilo značajnog učinka na ukupno preživljenje ili kvalitetu života. Kvaliteta života je izravni pokazatelj korisnosti terapije za pacijenta. Štetni učinci bevacizumaba u liječenju karcinoma dojke općenito su bili podnošljivi, ali mogu biti ozbiljni i uključuju veću učestalost visokog krvnog tlaka, kvrne ugruške u arterijama i pucanje (perforacije) crijeva. Međutim, ukupan broj smrti povezanih s terapijom bio je manji u pacijentica koje su primale bevacizumab. Zbog izostanka učinka na ukupno preživljenje i kvalitetu života, upitno je ima li bevacizumab stvarnu korist za pacijentice usprkos činjenici da produljuje preživljenje bez napredovanja bolesti.