Atopijski keratokonjunktivitis (AKK) je upalna bolest površine oka od koje može bolovati 67,5% bolesnika s atopijskim dermatitisom. To je kronično stanje koje često zahtijeva dugotrajno liječenje kako bi se izbjegle očne komplikacije koje mogu dovesti do gubitka vida. Ovo se stanje često liječi steroidnim kapima za oči, ali dugotrajno liječenje s tim lijekovima može dovesti do teških nuspojava, kao što su razvoj katarakte, glaukoma ili teških infekcija oka. Lokalno liječenje kapima za oči s ciklosporinom A (CsA) može biti korisno za kontrolu znakova i simptoma atopijskog keratokonjunktivitisa, te smanjiti potrebu za steroidnim kapima za oči.

U ovaj su pregled uključene tri prihvatljive studije s ukupno 58 sudionika. Jedno istraživanje provedeno je u Velikoj Britaniji, jedno u Australiji, a jedno je provedeno u više centara u Velikoj Britaniji i SAD-u. Studije su se značajno razlikovale u intervencijama, metodologiji i prijavljenim ishodima. Jedna je studija koristila 2% CsA u kukuruznom ulju, a dvije su koristile komercijalnu emulziju s 0,05% CsA. Od ove tri studije, dvije su pokazale koristan učinak lokalnog CsA u kontroli znakova AKK, a jedna nije našla dokaze takvog poboljšanja. Jedna je studija pokazala koristan učinak lokalnog CsA u kontroli simptoma AKK, ali druge dvije nisu našle dokaze ovog poboljšanja. Samo su dvije studije analizirale učinak lokalnog CsA u smanjenju lokalne primjene steroida; jedna je pokazala značajno smanjenje primjene lokalnih steroida uz CsA, ali druge nisu našle dokaze ovog poboljšanja. Podaci pokazuju da lokalni CsA može pružiti kliničko i simptomatsko olakšanje kod AKK te da može pomoći smanjiti lokalnu primjenu steroida u bolesnika s AKK-om ovisnim o steroidima ili rezistentnim na steroide. Štoviše, nisu primijećene ozbiljne nuspojave. Međutim, ovaj je pregled uvidio potrebu za više randomiziranih kontroliranih istraživanja koja bi pružila daljnje pouzdane dokaze o djelotvornosti i sigurnosti lokalnog liječenja kapima za oči s CsA-om za bolesnike s AKK-om. Ta bi istraživanja trebala uključiti veće uzorke bolesnika s AKK-om, a njihova bi razdoblja praćenja trebala biti dovoljno duga kako bi se donijeli zaključci o dugoročnoj djelotvornosti i sigurnosti ove terapije.