Što su dekubitusi?

Dekubitusi (nazivaju se i tlačni vrijed) su rane na koži prouzročene konstantnim pritiskom ili trenjem. Oni obično nastaju kod ljudi koji su imobilizirani ili se teško pomiču, na primjer kod starijih ili paraliziranih osoba. Dekubitusi se često javljaju na dijelovima tijela gdje se kosti nalaze blizu površine, kao što su pete ili kukovi, kao i na trtici. Dekubitusi se ne zaliječe uvijek, a, ako se i zaliječe, liječenje traje dugo vremena.

Što je fototerapija?

Fototerapija je vrsta liječenja u kojem je dio tijela izložen dnevnom svjetlu, ili svjetlu određene valne duljine. Koristi se za liječenje raznih bolesti, i može uključivati različite svjetiljke i lasere. Fototerapija se koristi u liječenju dekubitusa zbog očekivanja da će smanjiti vrijeme potrebno da se rane zaliječe.

Cilj ovog sustavnog pregleda

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je analizirati literaturu kako bi se utvrdilo je li terapijafototerapijom dodatno pomaže standardnoj terapiji (tj. smanjenje pritiska, uklanjanje mrtvog tkiva iz rane, kontrola infekcije i upotreba zavoja) u skraćenju vremena potrebnog za cijeljenje dekubitusa. U sustavni pregled uključene su studije u kojima se standardna terapija zajedno s fototerapijom usporedila s isključivo standardnom njegom, ili sa standardnom njegom s lažnom fototerapijom, ili sa standardnom terapijom u kombinaciji s drugim tipom fototerapije.

Rezultati sustavnog pregleda

Autori ovog pregleda pretražili su medicinsku literaturu objavljenu do 7. siječnja 2014. godine i pronašli sedam relevantnih medicinskih ispitivanja, s ukupno 403 sudionika. Šest ispitivanja usporedilo je upotrebu fototerapije sa samom standardnom terapijom; jedno ispitivanje usporedilo je fototerapiju sa standardnom terapijom plus lažnom fototerapijom. Samo jedno ispitivanje uključilo je treći tip liječenja koji istražuje drugačiji tip fototerapije.

Dva ispitivanja prikazala su vrijeme potrebno za potpuno zacjeljenje rana, te su one pokazale napredak u vremenu zacjeljenja kod ljudi u fototerapijskoj skupini koji su primili terapiju ultraljubičastim zrakama. Međutim, taj rezultat bi se trebao uzimati s oprezom, jer su to bile malene studije, niske kvalitete, s nejasnim rizikom pristranosti (npr. moguće je pogrešno navođenje rezultata), i nalazi su mogli biti rezultat slučajnosti. Ostala ispitivanja prikazala su ili suprotstavljene rezultate ili različite vrijednosti mjerenja/vremena između ispitivanja, što znači da iz prikazanih podataka nije moguće zaključiti da li fototerapija ima ili nema učinka u liječenju dekubitusa. Dva istraživanja opisala su pojavu štetnih učinaka (nuspojava), a da pritom nisu zabilježila značajne razlike između fototerapije i skupine pacijenata koja je primala samo standardnu terapiju. Četiri ispitivanja navela su podatke o financiranju studije, od kojih su dva financirana od strane industrije, a ostali su financirani od strane ustanova. Nijedna studija nije izvijestila o kvaliteti života, duljini hospitalizacije, boli ili troškovima.

Ovim Cochrane sustavnim pregledom pronađen je samo malen broj vrlo malih studija koje donose nedovoljan dokaz u korist upotrebe fototerapije u obliku rutinskog liječenja dekubitusa. Potrebno je provesti više istraživanja prije nego bi se moglo utvrditi da li ovakav tip liječenja djeluje i da li je siguran.