Ozljede mišićno-koštanog sustava, ligamenata i tetiva u području prepona česte su u sportaša, osobito u sportovima koji uključuju trčanje, udaranje i promjene smjera kao što su nogomet i hokej. Takve ozljede mogu zahtijevati prestanak sportske aktivnosti tijekom nekoliko mjeseci, te se i nakon toga prijašnja razina sportske aktivnosti teško postiže. Liječenje se obično treba usmjeriti na više poremećaja odjednom, kao što su ozljede mišića, tetiva i ligamenata, kao i stresna reakcija na kost. Liječenje boli vezane uz sport uglavnom je konzervativno (nekirurški), pomoću intervencija kao što su mirovanje u početku, vježbe za jačanje mišića koji stabiliziraju zdjelicu i zglobove kukova, istezanje mišića kuka, elektroterapija (kao što je transkutana električna stimulacija živca – TENS, terapija laserom i ultrazvukom), manualne terapije, nesteroidni protuupalni lijekovi, injekcije steroida i proloterapija (injekcija stimulansa koji proizvode čimbenike rasta s ciljem poticanja rasta i popravka tkiva).

U ovaj Cochrane sustavni pregled uključena su dva randomizirana kontrolirana pokusa s ukupno 122 sportaša koji su imali preponsku bol kroz najmanje dva mjeseca. Svi osim jednog sudionika bili su muški sportaši u dobi između 18 i 50 godina. Prva studija pokazala je značajnu pozitivnu razliku tijekom terapije vježbanjem (jačanje s naglaskom na mišiće trbuha i kuka i trening mišićne koordinacije) u usporedbi s konvencionalnom fizioterapijom (istezanje, elektroterapije i masaže) tijekom 16 tjedna praćenja s obzirom na bol i povratak sportskim aktivnostima s prethodnim intenzitetom bez boli u preponama. Druga studija (54 sudionika) nije pokazala značajnu razliku između terapije koja je uključila više intervencija (toplina, manualna terapija i istezanje) i terapije vježbanjem (isti zahvat kao u gornjoj studiji) tijekom 16 tjedana praćenja u smanjenju boli i povratku sportu, ali je zabilježen raniji povratak sportu kod sportaša kod kojih je ublažena bol tijekom terapije višestrukim intervencijama.

Dostupni dokazi iz randomiziranih studija nisu dovoljni da se iznesu konkretne preporuke (za i protiv) o svakoj metodi konzervativne terapije za liječenje preponske boli vezane uz sport. S obzirom na nisku kvalitetu raspoloživih dokaza iz oba uključena pokusa, potrebna su dodatna istraživanja i randomizirane kontrolirane studije kako bi se poboljšali rezultati u procjeni učinka konzervativne terapije u liječenju boli koštano-mišićnog sustava vezane uz sport.