Zašto je ovaj sustavni pregled važan?

Povremena (intermitentna) klaudikacija medicinski je termin za bol u potkoljenici (ili obje noge) koji se razvija tijekom vježbanja (na primjer, hodanja) i obično prolazi nakon nekoliko minuta odmora. Bol nastaje ograničavanjem protoka krvi u mišiće nogu. Ograničenje u protoku krvi djelomično je uzrokovano blokadom arterija (žila koje krv bogatu kisikom prenose tijelom) uslijed nakupljanja masnih naslaga (ateroskleroze). To dovodi do smanjene opskrbe kisikom za mišiće nogu.

Međunarodne smjernice preporučuju da ljudi s povremenom klaudikacijom trebaju vježbati hodanjem (na primjer na pokretnoj traci) dok ih nadgleda fizioterapeut. Cilj ovih vježbi je povećati udaljenost koju mogu prijeći i ograničiti utjecaj povremene klaudikacije na njihovu kvalitetu života.

Programi nadziranog hodanja nisu jedina dostupna vrsta nadziranih vježbi. Postoje i druge mogućnosti, poput treninga snage, nordijskog hodanja (hodanja s posebno dizajniranim štapovima za vježbanje gornjeg, kao i donjeg dijela tijela) ili vožnje biciklom. Kako bi se utvrdila učinkovitost drugih vrsta nadziranih programa vježbanja u odnosu na nadzirane programe hodanja, pregledani su dokazi iz istraživanja.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Prvo smo potražili sva relevantna istraživanja u medicinskoj literaturi. Zatim su uspoređeni rezultati i sažeti dokazi iz svih istraživanja. Na kraju je procijenjena sigurnost dokaza. U obzir su uzeti čimbenici poput načina provođenja istraživanja, veličine istraživanja i dosljednosti rezultata istraživanja. Na temelju procjena, dokazi su karakterizirani kao oni vrlo niske, niske, umjerene ili visoke razine sigurnosti.

Ključni rezultati

Pronašli smo deset istraživanja provedenih na ukupno 527 ljudi s povremenom klaudikacijom. Istraživanja su uspoređivala nadzirane programe hodanja sa:

* vježbama za jačanje mišića nogu (četiri istraživanja);

* nordijskim hodanjem (tri istraživanja);

* vožnjom biciklom (jedno istraživanje);

* ergometrijom ruke (pedaliranjem rukama na spravi za vježbanje - jedno istraživanje);

* kombinacijom različitih vrsta vježbanja (četiri istraživanja).

Programi su trajali između šest i 24 tjedna.

Dokazi ukazuju da mogu postojati male ili nikakve razlike između nadzirane šetnje i drugih vrsta nadziranih vježbi u smislu:

* prosječne maksimalne udaljenosti koju ljudi mogu prijeći nakon 12 tjedana vježbanja ili nakon što završe program vježbanja;

* prosječne udaljenosti koju ljudi mogu prijeći bez osjećaja boli nakon 12 tjedana vježbanja ili nakon što završe program vježbanja; ili

* invalidnosti (nakon 12 do 24 tjedna vježbanja).

Nije utvrđeno postoji li razlika u kvaliteti života, jer su istraživanja koja su je ispitivala upotrebljavala različite mjerne instrumente za njezinu procjenu, a rezultati se nisu mogli usporediti.

Što ovi rezultati znače?

Ovaj sustavni pregled ukazuje da nadzirano hodanje i druge vrste nadziranih programa vježbanja mogu imati slične učinke na to koliko ljudi s povremenom klaudikacijom mogu hodati i koliko daleko mogu hodati bez boli. Međutim, povjerenje u ove nalaze ograničeno je zbog toga što su:

* pregledana istraživanja bila mala;

* vrste nadziranih vježbi hodanja bile različite u uključenim istraživanjima; i

* postojala je zabrinutost zbog načina na koji su provedena neka istraživanja.

U budućnosti su potrebna istraživanja koja koriste pouzdane metode i uključuju velik broj ljudi kako bi se pružili uvjerljivi dokazi za usporedbu različitih vrsta nadziranih programa vježbanja za povremenu klaudikaciju.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj sustavni pregled uključeni su dokazi objavljeni do svibnja 2019. godine.