Dosadašnje spoznaje

Bolesnici koji se podvrgavaju kirurškom zahvatu imaju povećan rizik za razvoj krvnih ugrušaka u venama (ugrušci koji slobodno putuju venama). Ti ugrušci mogu biti u dubokim venama (duboka venska tromboza) ili putovati do pluća (začepljenje pluća putujućim ugruškom – plućna embolija). Kao i u drugim vrstama operacija, učinkovito sprječavanje krvnih ugrušaka (tromboprofilaksa) nakon operacije srca ili u prsištu može smanjiti rizik od stvaranja krvnih ugrušaka nakon operacije. Te moguće prednosti, međutim, moraju se uzeti u obzir zajedno s rizikom od nastanka krvarenja. Ovaj Cochrane sustavni pregled je analizirao djelotvornost i sigurnost antikoagulansa (lijekova koji umanjuju mogućnost zgrušavanja krvi), mehaničkih zahvata (kao što su zračne crpke u nogama koje pojačavaju protok krvi), i venskih filtera (vrsta krvožilnog filtera koji se ugradi u glavnu venu trbušne šupljine da bi se spriječila mogućnost da krvni ugrušak iz noge dođe do pluća) u bolesnika koji idu na operaciju srca ili prsišta.

Značajke istraživanja i ključni rezultati

U sustavni pregled uključeno je 13 randomiziranih kontroliranih ispitivanja (6.923 sudionika), 6 koji su imali srčanu operaciju (3.359 sudionika) i 7 koji su imali operaciju u prsištu (3.564 sudionika). Dokazi se odnose na studije objavljene do svibnja 2014.godine. Niti jedno ispitivanje nije proučavalo fondaparinuks, novi direktni inhibitor trombina koji se uzima na usta, ili lijek izravno blokira faktor Xa ili venske filtere. Podatci se nisu mogli statistički kombinirati zbog različitih usporedbi u pojedinim istraživanjima i nedostatka podataka. Podatci za medicinski značajne rezultate, kao što su plućna embolija (blokada krvnim ugruškom jedne ili više arterija, krvnih žila, pluća) ili velika krvarenja često su nedostala u tim istraživanjima. Tijekom operacije srca, simptomatska pojava začepljenja vena krvnim ugruškom zabilježena je u 71 od 3,040 sudionika iz 3 ispitivanja. U ispitivanju koje je uključilo 2,551 sudionika, što predstavlja 85% ispitanika s operacijom srca uključenih u ovaj sustavni pregled, kombinacija nefrakcioniranog heparina s povremenom pneumatskom kompresijom povezana je sa značajnim smanjenjem simptoma začepljenja vena krvnim ugruškom u usporedbi sa samim nefrakcioniranim heparinom. Veliko krvarenje je zabilježeno u samo jednom ispitivanju i najbolja procjena glasi da je veliko krvarenje bilo 7 puta češće u sudionika koji su dobili antagoniste vitamina K u odnosu na sudionike koji su dobili blokatore trombocita, ali točan rezultat se može nalaziti u rasponu između 1,5 i 30 puta. U pacijenata podvrgnutih operaciji prsišta, simptomi začepljenja vena krvnim ugruškom dogodili su se u 15 od 2.890 sudionika iz šest ispitivanja. Kombinirane analize nisu se mogle provesti, ali najveće ispitivanje istražilo je nefrakcionirani heparin u usporedbi s neaktivnom kontrolom i ne pokazuju prednost u smislu smanjenog nastanka simptoma začepljenja vena krvnim ugruškom. Veliko krvarenje je zabilježeno u dva ispitivanja koja nisu pronašla značajne razlike između određene doze i težine – prilagođene niskomolekularnoj težini heparina (2,7% prema 8,1%) i između nefrakcioniranoga heparina i niskomolekularnoga heparina (6% i 4%).

Kvaliteta dokaza

Nakon uvida u sve dokaze može se reći da su dokazi o korištenju različitih terapija kojima je cilj smanjiti vjerojatnost nastanka ugruška u krvotoku prilikom operacija srca i prsišta vrlo oskudni, tako da se ne može sa sigurnošću dati pouzdani zaključak za omjer koristi i rizika takve terapije. Sva ispitivanja su imala velike nedostatke u metodologiji istraživanja i većina ih nije imala skupinu koja je primala placebo ili kontrolnu skupinu bez ikakvog liječenja takve vrste. Kvaliteta sveukupnih dokaza za različite ishode ocjenjena je niskom ocjenom zbog nepreciznih procjena učinaka i rizika od pristranosti. Ovi podatci upućuju na to da terapiju za sprječavanje nastanka ugrušaka (tromboprofilaksa) ne treba predložiti kod svih pacijenata koji idu na te vrste operacija, ali bi se trebala razmotriti od slučaja do slučaja na temelju individualnog rizika od venske tromboembolije i krvarenja.